Od uspjeha na YouTubeu do diskografskog ugovora teškog tri milijuna dolara - je li najveći hip hop hype 2013. opravdao svoj status i očekivanja?
Još od Geto Boys preko Gravediggaz pa sve do Tech N9nea i Tylera The Creatora, tzv. horrorcore nikada nije stajao u mjestu – ova posebna podvrsta hip hopa, generalno okarakterizirana mračnom lirikom i zvučnom estetikom filmova strave, desetljećima je prolazila ne samo kroz tematske, već i egzotične glazbene mutacije i varijacije, koristeći se svim raspoloživim sredstvima za razigrani efekt šoka.
Iako A$AP Rocky jednim malim dijelom pripada ovoj sceni, samu etiketu vuče prvenstveno zbog gotičkog soničnog iskustva singla 'Long Live A$AP'. Naime, stvari su, posebno sada kada u ušima imamo njegov prvi službeni studijski album, puno kompliciranije. Ili kako bi to u pjesmi 'Sandwitches' lijepo sročio njegov kolega Tyler: 'And we don't fucking make horrorcore, you fucking idiots / Listen deeper than the music before you put it in a box.'
Stoga, poslušajmo preporuku i zagrabimo dublje u dvanaestak pjesama duboki A$AP-ov LP, jer ono što ćemo tamo pronaći jest gradivno tkivo savršeno šarenog, a opet i savršeno uravnoteženog odličnog albuma koji je, ako ga je na početku 2013. možda prerano prozvati jednim od najboljih dugosvirača godine, svakako ozbiljni kandidat za titulu moćnog, bolno samouvjerenog prvijenca.
Doduše, 'Long. Live. A$AP' jest prvijenac samo ako iz jednadžbe uklonimo 'Live. Love. A$AP', mixtape kojim si je ovaj 25-godišnji reper iz Harlema izgradio ime na sceni, 2011., prije negoli su ga svježe krvi žedni mainstream mediji iskopali iz undergrounda te lansirali u jedno od najrazvikanijih hip hop pojava sezone. Što je rezultiralo ne samo ugovorom za RCA, već i guranjem cijelog kolektiva A$AP Mob pod reflektore, dok je gospodin Rocky postao pravi prvoborac modernog hip hopa, onog koji ne zvuči kao disco za Zrće, ali je zato omiljena hipsterska igračka na sceni koja je rasne stereotipe preko noći zamijenila galerijama, dizajnom, arhitekturom, japanofilijom i SF-om. A$AP, doduše, nije Kanye, Kid Cudi i Lupe Fiasco, ali jest novi izdanak indie-rap scene koja je spremnija surađivati sa Skrillexom i Lanom Del Rey, nego s tradicionalnim jahačima mikrofona i gramofona.
A$AP je tako savršeni predstavnik nove post-postmoderne generacije, koja je posisala sve glazbene utjecaje pronađene na putu odrastanja u internetom definiranim 'nula-nultima' kombinirajući još do prije svega desetak godina nezamisliv koktel New Yorka i dirty southa, s daškom postdrejkovske satenske melankolije, horrorcore estetike kotrljajućeg mraka i atmosfere, paranoje okupanih dimom kanabisa te razuzdano hedonističkog klupskog veselja. Sve to na jednom mjestu, u savršenom balansu i s potencijalnim hitovima koji variraju od karipskog SF-a 'Wild For The Night' sa Skrillexom do klasične reperske redaljke 'Fuckin Problems', sa sjajnim verbalnim rafalima gostujućih superzvijezda (Drake 2 Chainz i Kendrick Lamar). Iako šarene, pjesme ne upadaju u zamku kupusara mnogih kompilacijski nastrojenih rap albuma 21. stoljeća ostavši vjerne konceptu LP-ja, monolitnog, savršeno saštrikanog glazbenog džempera.
Koji će svaki ljubitelj dobrog, drukčijeg i novog, hipermodernog hip hopa sa zadovoljstvom navući na sebe – dok vas kroz rukave griju meditativna poema svetom trojstvu urbanog življenja 'PMW' (feat. Schoolboy Q) i jednako 'ščilana' troslovna lepršavost 'LVL' (s poslovično odličnom produkcijom Clams Casina), oko želuca udara 'balada' 'Phoenix' s Danger Mouseom kao producentom, a na leđima sjedi demon iz pakla 'Hell', u društvu Santigold koja glumi M.I.A.-u dok hrabro jaše na refrenu, pomažući domaćinu da suvereno vlada s pedesetak minuta svog glazbenog teritorija.
Ocjena: 9/10
Izdavač: A$AP Worldwide/RCA