Vaš povratak doživljen je s oduševljenjem, a tome u prilog govore prostori koje punite na svirkama i singlovi koji se vrte na radiopostajama. Jeste li se nadali tomu kad ste se ponovo okupljali?
Već nekoliko godina nastupamo pred punim klubovima, ali prošlotjedni koncert u Tvornici nas je stvarno podsjetio na najbolje dane Boe. Tako pozitivna atmosfera na koncertu prava je nagrada za sav uložen trud, a svakom je autoru sigurno cilj da mu pjesma traje preko 30-ak godina, da se vrti na radiju i da publika pjeva s nama.

Glad publike za povratnicima iz 80-ih i glazbenim stilovima iz iste dekade ne jenjava. Koliko nostalgija za prošlim vremenima može biti zdrava, a koliko kontraproduktivna?
Bilo je to svakako jedno posebno i potentno vrijeme za glazbu. Postojala je kvalitetna scena, umjetnici iz svih područja međusobno su se družili i inspirirali jedni druge. Vjerojatno to i danas, osim nostalgije, privlači... Ne smijemo se negativno odnositi prema prošlosti jer je puno dobrih stvari proisteklo iz nje, istovremeno treba ići i dalje.

Koliko vam je teško u borbi za poziciju na hrvatskoj glazbenoj sceni pored brojnih novih mladih nada?
Nije bilo klanova, svi smo bili objeručke prihvaćeni i tako smo i mi prihvaćali mlađe talentirane glazbenike. O nikakvoj borbi za pozicije tu nije bilo riječi, a svi smo bili svjesni da će i veći broj kvalitetnih bendova povećati interes za ovu vrstu glazbe.

Je li nekada bilo lakše napraviti karijeru nego danas?
I da i ne. Bilo je puno teže snimiti LP, pa makar i singl, ali kad si se uspio probiti u klubovima, podrška izdavača bila je puno izdašnija nego danas. Primjerice, nas je kao debitante naša izdavačka kuća Suzy poslala na snimanje u Švedsku...

Koji vam se novi bendovi i izvođači sviđaju? Vidite li među njima svoje nasljednike?
Na ovo mi je teško odgovoriti jer smo mi uvijek bili malo na svoju ruku, ali da ima mladih odličnih bendova jest činjenica... Primjerice, s nama nastupa mlada pjevačica Petra Oreč koja ima odličan bend Vindon Havin. Jako mi je drago da je klupska scena u Zagrebu ponovo u zaletu.

Bili ste predgrupa na koncertu Davida Bowieja u Maksimiru. Osim kiše koja je padala, što će vas uvijek podsjećati na taj nastup?
Kako je kiša prestala kada je Bowie izašao na binu! Bilo je fantastično iskustvo nastupiti na stadionu pred 60-ak tisuća ljudi.

Da možete birati, kome biste danas bili predgrupa?
Rammstein, Peter Gabriel, Brian Ferry, King Crimson...

Iza grupe Boa su brojni bezvremenski hitovi

Kad ste 1974. godine s gitaristom Slavkom Remenarićem osnovali bend, što vam je bio plan, kako ste zamišljali karijeru? Jeste li željeli poslati neku poruku ili samo osvajati djevojke?
San nam je bio snimiti singlicu kako bi taj naš silan trud ostao zabilježen, a što se tiče slanja poruka i osvajanja djevojaka... Sve nam je bilo bitno! (smijeh)

Izjavili ste kako su vam u profiliranju pomogli Darko Glavan i Dražen Vrdoljak. Kako danas kritike i kritičari utječu na vas?
Darku Glavanu i Draženu Vrdoljaku je ex-Yu bila premala, a mnogim (ne svima!) današnjim kritičarima Hrvatska je prevelika.

Jedan ste od prvih bendova koji je u odijelima dolazio na binu, bojali ste kosu, šminkali ste se... Bili ste šminkeri. Što je, po vašem mišljenju, to nešto posebno što je krasilo i isticalo Bou prije 30 godina i održalo je i danas popularnom?
To što smo radili kao klinci bio je trenutni hir, odražavalo je vrijeme, senzibilitet vremena u širem kontekstu... Na neki smo način htjeli vizualizirati muziku koju smo stvarali, neki nazovi Gesamtkunstwerk. Vjerojatno je to ljudima bilo zanimljivo onda, a održalo se i do danas. Mislim da je isto tako bitno da Boa ima set-listu pjesama koje su aktualne i danas, s nekoliko, očito, bezvremenskih hitova.

Nakon 30 i više godina svirke, kakva vam publika dolazi na koncerte, kupuje vaše albume?
Najveći dio publike je između 30 i 60 godina, s tim da u zadnje vrijeme Bou dolazi provjeriti sve više mlađih.

Preslušavate li ikad svoje stare albume?
Naravno, stalno proučavam vrline i mane...

Svi ste obiteljski ljudi, radite i druge poslove uz glazbu. Koliko vremena provodite uz glazbu, tj. baveći se njome (probe, snimanja, koncerti)?
Da, svi smo obiteljski ljudi i, uz njihovu podršku, uvijek nalazimo dovoljno vremena za vježbanje koje nam je jako bitno. Nikad u karijeri nismo izašli na binu a da nismo bili sto posto spremni.