I tada je postalo jasno da je vrijeme ponosa i slave iza njega pa se s velikim nestrpljenjem očekivalo hoće li novi album biti novi povratak ili daljnji pad. 'Štrajk mozga' nije pad, ali nije ni povratak na staze stare slave. Album obiluje sjajnim ritmovima i još boljim beatovima, ali i nekim prilično velikim manama. Sam singl 'Panika' mnogima je bio razočaranje i bez sumnje jedna je od slabijih pjesama na albumu iako je Edo upravo 'Panikom' najavio povratak. Već druga stvar na albumu, 'Diši', odlična je, nabrijana stvar sa žestokim gitarskim rifovima grupe Smak, što bi bilo sasvim dovoljno i bila bi to jedna od boljih stvari da u goste nije pozvan Željko Pervan, koji se, istini za volju, sjajno uklopio u priču pjesme, ali to je kao da vam netko ispriča vic, nasmijete se, ali već sljedeći put vic vam nije smiješan. Tako je i Edo upao u zamku starog vica koji se može čuti samo jednom. Šteta, imao je dobru stvar.

Jednako loše gostovanje pripalo je i Saši Antiću iz TBF-a, koji nije loš, ali je pjesma 'Šuldingung Sabine' i više nego osrednja. Čak ni Arsen Dedić nije legao Maajki u pjesmi 'Šta će reć', ali su ga zato spasili Kandžija i Marchello u odličnoj, možda i najboljoj pjesmi na albumu, 'Drukčiji'. Sve su svemu, žalac kojim je upiknuo gdje treba na početku svoje karijere istupio se tijekom godina, sam hip hop u Hrvatskoj se prilično ispuhao, a Edo prestao biti zvijezda broj jedan. Vratio se relativno dobrim albumom, ali imati samo dobar album danas nije dovoljno. Edo Maajka treba atomsku bombu kojom će dokazati svoju nadmoć kakvu je imao kada je tek stigao na scenu. 'Štrajk mozga' tek je malo jača petarda. Taman da se ljudi malo stresu, ali odmah odmahnu rukom i krenu dalje.

Sa druge pak strane, povratak grupe Boa na scenu jedan je od boljih u povijesti domaće pop-rock scene. Novi studijski album grupe možda joj je i

najbolji u karijeri dugoj 30 godina, izuzme li se debi album 'Boa' iz 1981. godine, kojim je postavila nove standarde i promovirala svoj karakterističan zvuk. Nevjerojatno, ali istinito, taj isti, zapravo vrlo sličan zvuk, koji ne možete pomiješati s nekim drugim, zadržala je do dan danas. Međutim, svježina glazbenog izraza Boe kao da je izašla iz nabrijanih tinejdžera koji su upravo kročili na scenu. Dinamično, skladateljski odvažno, svirački bez greške i nadasve pitko. Mladen Puljiz kao na početku karijere pjeva pjesme koje su on i Slavko Remenarić pripremili za osvajanje scene i podsjetnik na to da 30 godina iza njih nije mačji kašalj.

Istovremeno, i više je nego jasno da Puljiz, Remenarić i ostatak ekipe nisu zaspali u 80-ima, već su itekako pratili što se događa oko njih, i to ne samo na glazbenom planu, što se osjeti i u tekstovima i u skladateljskim zahvatima i u pitkosti pjesama koje su komotno mogle biti mračnije i hermetičnije. Posebno mjesto zauzima odlična produkcija albuma koju je potpisao Mladen Malek, a koji je povratkom u bend Boi dao dodatnu energiju. No i ovako je 'VII' grupe Boa album koji će, unatoč čak tri singla kojim je najavljen i promoviran ('Pijavice', 'Fake' i 'Imala je mraz u ustima'), sigurno iznjedriti još nekoliko singlova, a da o Porinima i ne govorimo. Jedan od boljih ovogodišnjih albuma i, bez sumnje, jedan od najboljih u karijeri grupe Boa.

Edo Maajka 'Štrajk mozga': 7/10 (Menart)