Iako ste prilično mladi, vaš dosadašnji glumački put je već sad vrlo bogat – od Sarajeva preko Male scene i off projekata u ITD-u do zagrebačkog HNK. Koliko je taj put bio osmišljen, a koliko igra slučaja i nužde?

Iskreno, nemam pojma. Vjerojatno i jedno i drugo. Odlazak na studij glume u Sarajevo bio je slučajnost, a povratak u Zagreb splet okolnosti. Ostalo je sve nekako išlo svojim tokom kojim sam zapravo dosta zadovoljna. Dosta sam radila i jako puno uživala u svom poslu, ponajviše u toj šarolikosti. I sad, bez obzira što sam u HNK-u, i dalje bih ponovno radila i predstave za djecu i off projekte u ITD-u.

Kakva je razlika u radu na predstavi u Maloj sceni, koja (Ivica Šimić) stavlja naglasak na rad s glumcima, u ITD-u kao prostoru kazališnog eksperimenta i igre te u HNK-u?

Sve je to na neku foru i isto i različito. Različiti su uvjeti, prostor i mogućnosti. Sve to ima i svoje prednosti i svoje mane, naravno. Meni se to sve sviđa, samo neka je šareno. U Maloj sceni sam se uvijek osjećala kao doma, a u periodu kad sam s njima radila četiri predstave i jesam bila tamo više nego doma. U ITD-u sam radila hrpu različitih, divljih projekata sa super ekipom, s nekim nevjerojatno talentiranim autorima i sjajnim kolegama, imali smo svu slobodu u svemu, ali me uvijek smetao nedostatak publike i to mi je išlo na živce. U HNK-u, hvala bogu, publike je uvijek hrpa. Voljela bih da se više igra, ali situacija je takva kakva je, Drama je tamo ravnopravna Baletu i Operi i termini se dijele. Super bi mi bilo da imamo i neku malu scenu, ali što je, tu je.

Koliko vam je takav razvoj pomagao u glumačkom oblikovanju?

Mislim da sam iz Sarajeva donijela dobre temelje i onda gradila na tome. Kad sam došla, bila sam spremna raditi štošta, i kazalište na engleskom, i kazalište za djecu, eksperimentalni, zatim interaktivni teatar i nije mi to bio nikakav problem. Dapače. Bio mi je izazov i nastojala sam isplivati iz toga zadovoljna, s kvalitetno obavljenim poslom iza sebe. Danas bih za neke od tih stvari imala mnogo manje volje, i zbog toga što sam ih prošla, i zbog toga što su financijski neisplative, iako bih uvijek pristala i besplatno raditi stvari za koje se baš zakačim.

Nema cijepanja. Gluma je jedna. Pomagalo mi je iskustvo u novom mediju i žanru. Ako savladaš glumu kao takvu, prilagodba mediju je čisto tehničke prirode. Iako, svjedočila sam ja i mnogim svojim greškama, bez obzira što sam smatrala da su tehnikalije savladane. To je to. Živiš - učiš.

Još na studiju imali ste prilike učiti od velikih redatelja poput Harisa Pašovića, u čijem ste 'Romeu i Juliji' odigrali hvaljenu ulogu Benvoglija, ali i velikana Jean-Luca Godarda, u čijem ste filmu 'Naša muzika' imali malu ulogu. Kako je bilo preko noći se naći pod palicom redateljskih autoriteta?

Sad kad mislim o tome, zapravo mi je sve bilo nekako normalno. Taman sam bila završila drugu godinu kad je bila audicija za Pašovića, a na trećoj to druženje s Godardom. Kažem 'druženje', jer je to zapravo više bilo statiranje. Jako puno uloga dobila sam na audicijama pa sam uvijek zapravo imala dojam da sam ih i zaslužila jer sam se potrudila i jer sam radila da ih dobijem, tako da je to sve skupa bilo OK, nisam imala neki strah.

Visok radni ritam zadržali ste do danas. U kojim će vas sve filmskim projektima publika moći gledati ove godine?

Snimila sam jednu scenu sa zmijom u filmu 'Sonja i bik' Vlatke Vorkapić, a trenutno snimam film 'Drugi' Ivone Juke. Iza toga na redu je kratki film 'Plava' sa Zvonimirom Jurićem, po vlastitom scenariju, a potom 'Šuti' s Lukasom Nolom

Uz navedene filmove, uskoro ćemo vas moći gledati i u dugometražnom prvijencu Igora Mirkovića 'Noćni brodovi', gdje glumite uz brojne glumačke velikane. Kako je bilo raditi s glumcima poput Radka Poliča i Pere Kvrgića, odnosno vaše ITD-ovske kolegice Ane Karić?

Beskrajno ugodno i zabavno. Ana je super, ima nevjerojatan duh i strašno profesionalan i ozbiljan pristup radu, kao da joj je svaki od projekata jedan od prvih. Bilo bi krasno zadržati tu svježinu kad dođem u njene godine, no ne znam hoću li moći. Radko je totalna suprotnost Ani, užasno je grintav, što bismo mi rekli u Dalmaciji, stalno nešto ronda, ali je jako smiješan i simpatičan u svemu tome te beskrajno talentiran pa mu sve oprostiš. Pero je jednom riječju – čudo. Sad smo radili 'Rat i mir' s Pandurom, ma čovjek je toliko predan da se naježiš.

Na kraju, dotaknimo se i TV-a na kojem ste prisutni kroz vrlo gledanu seriju 'Stipe u gostima'. Kakvo vam je to glumačko i životno iskustvo?

Fenomenalno. Tu stvarno uživam. Ekipa je za poželjeti. Mantram da se snima i peta sezona, a i mogla bi.

Kad se usporedi rad u kazalištu, na filmu i TV seriji, gdje se bolje osjećate i na što biste stavili veći naglasak u budućnosti?

U svemu se osjećam jako dobro, ali recimo da se radujem tome što ću dosta raditi na filmu.