Kad vam se na sam Badnjak ukaže vaš osobni anđeo čuvar i odvrati vas od samoubojstva, mogli biste to nazvati Božićem za pamćenje. Upravo takav Božić pamti James Stewart, to jest njegov lik George Bailey.

Priča nam je svima dobro poznata – George Bailey je proveo čitav život ugađajući drugima i brinući se za dobrobit Bedford Fallsa, gradića u kojem živi. No uloga stupa društva zna biti bremenita te se pod tim teretom i postojani George savio. U trenutku kad mu svi životni problemi iskoče kao prepreka preko koje ne može nastaviti život, tik pred samoubojstvo pojavljuje se Clarence, njegov anđeo čuvar koji mu postavi njegovu životnu priču u pravu perspektivu dokazujući mu da gradić u kojem živi ne bi funkcionirao bez njegova stalnog truda.

Teško je povjerovati, s obzirom da je većina nas zaplakala na Divan život, i to više puta, da je nakon premijere film bio neobično loše prihvaćen u američkim kinima. Kao što je Georgeu trebalo dugo da shvati koliko je poseban, čini se da je i publici trebalo jednako vrijeme da uvidi pun potencijal filma koji se poput feniksa vinuo iz pepela kino-zaborava, oživjevši novim sjajem u kraljevstvu televizijskih repriza.

George Bailey nas svojim putovanjem kroz vlastitu prošlost podsjeća na bitnu lekciju za blagdane. Najposebniji dar kojim možemo darivati nama drage osobe ne dolazi u šarenoj kutiji s lijepom mašnom, u božićnoj čarapi ili kao tekst čestitke. Dolazi često zapakiran u najsmješniji paket u najneočekivanijem obliku – nama samima.

'Božićna priča' Charlesa Dickensa, otkad je izdana 1843. godine, toliko je puta prepričana da nema duše u zapadnom svijetu koja ne zna za škrca Ebenezera Scroogea.

No poput omiljene priče za laku noć, nikad nam nije dosta i svakog Božića rado gledamo reprizu tog klasika, bez obzira u kojem ruhu se emitira na televiziji.

U ulozi čangrizavog starca koji je život proveo bijući mrk, otresit i neljubazan prema svemu što hoda gledali smo brojne poznate face, od Muppeta do Billa Murrayja, a duhovi prošlosti posjećivali su čak i kapetana Enterprisea, Patricka Stewarta.

Koja god verzija 'Božićne priče' vam je najdraža, svaka prenosi istu i jasnu poruku. Dobro se nagrađuje dobrim, dok se zlo uvijek vraća, ponekad u obliku duhova prošlosti koji vam neće dati mira dok ne ispravite nepravde koje ste ostavili iza sebe.

Konzumerizam. Bespoštedan svijet biznisa. Pravni sustav koji je pošao po zlu. Ove i mnoge druge teme održavaju ovaj 62-godišnji film mladim i svježim i danas bolje od bačve sve popularnijeg botoxa.

Mnoge generacije su Edmunda Glenna, koji je utjelovio Krisa Kringlea (iliti po naški Djeda Mraza) smatrale originalnim Djedom Božićnjakom. A u 'Čudu u 34. ulici' našao se u neobičnoj situaciji. Nakon što otkrije da unajmljeni Djed Božićnjak dolazi na posao u robnu kuću pijan, odlučuje uzeti stvari u svoje ruke, to jest djecu u svoje krilo i ispuniti im želje.

Pritom si natovari gomilu problema na leđa s obzirom da želje djece stavlja ispred politike robne kuće u kojoj radi, čijim se vlasnicima ne sviđa to što male potrošače šalje u druge trgovine koje njihove željene poklone prodaju jeftinije.

Ubrzo javnosti postaje jasno da svatko tko je toliko dobrodušan kao Kris Kringle jednostavno mora biti lud te ga pokušaju strpati u zatvor. Naciji čija zakletva domovini završava riječima 'i pravda za sve' filmsko suđenje Djedu Božićnjaku bilo je sasvim logično i zabavno, ali je istovremeno na takav neobičan način imalo priliku ukazati na nekoliko vrijednosti koje oživljavaju posebice za vrijeme blagdana. Ukratko, činiti dobro je vrijedno mnogih odricanja, čak i kad vas zbog toga smatraju ludim.

Ako se prisjetite tog blagdanskog dragulja, oprostit ćete Willu Ferrellu mnoge priglupe uloge. Ovoga puta glumi Buddyja odraslog u izolaciji snijega i šećerne vune Sjevernog pola, uživajući u svojoj ulozi pomagača Djeda Božićnjaka.

On voli svoj posao, voli ostale vilenjake, voli čak i svoj smiješni šeširić. Ukratko – voli biti ključnim dijelom Božića. No snovi mu se rasplinu i svijet raspadne kad otkrije da uopće nije vilenjak, već sin pohlepnog biznismena koji je dospio na crnu listu Djeda Božićnjaka.

U cijeloj gunguli zbivanja koja slijede, 'Vilenjak' do nas dobacuje misao da, iako svatko od nas naposljetku ipak odraste, to nam ne daje opravdanje da izgubimo osjećaj dječjeg čuđenja spram svijeta oko nas.

Taj osjećaj nam ujedno pomaže da shvatimo da je i obitelj jedan od najvećih darova, vrijedan svakog truda, čak i pjevanja djetinjastih božićnih pjesama, da bismo je zadržali na okupu.

Upute su bile jednostavne – čuvaj to slatko čudo dalje od jarke svjetlosti i vode, i nemoj ga hraniti poslije ponoći (vrijedi i za bakalar, puricu i blagdanske kolače). Ukratko, da je Gizmo poput većine božićnih poklona bačen u mračni kut ormara i brzo zaboravljen, sve bi bilo u savršenom redu.

No s obzirom da njegov vlasnik Billy Peltzer nije u stanju imati kao kućnog ljubimca ni kamen, a kamoli Pandorinu kutiju u obliku slatkog mogvaja, uspijeva prekršiti sve tri zabrane u istoj večeri te time natovariti sebi, ali i cijelom gradu na vrat vojsku razularenih gremlina koji u pravom gremlinskom božićnom duhu slave svetu noć razbijajući sve oko sebe.

Urlajući svojim ružnim glasovima božićne pjesme, Gremlini nas živopisno podsjećaju na vrijednost darivanja na drugačiji način. Koliko je bitno pogoditi pravi poklon za drage nam osobe, toliko je ponekad bitno i pročitati upute.

Glavna faca Noći vještica, Jack Skellington, ima sve: lijepo odijelo, privrženog psića i status zvijezde koju obožavaju njegovi sablasni sljedbenici. No tom glazbeno nadarenom kralju bundeva to nije dovoljno. Ono za čim mu srce žudi jest čuti prestravljene urlike djece na božićno jutro.

Poput pravog marketinškog gurua ili glasnogovornika koji drži do sebe, Jack polako gradi svoju sliku u javnosti kao zamjenika Djeda Božićnjaka koji je silom prilika (čitaj: otmice) morao hitno otputovati. Svoju vojsku sablasnih sljedbenika upošljava da zamijene božićne vilenjake, što naposljetku ne polučuje zadovoljavajuće rezultate.

Ebenezer Scrooge ja navikao da ga na Badnjak posjećuju duhovi prošlosti, što se ne može ustvrditi za ostatak svijeta. Nasreću, Jack Skellington shvaća da nitko ne može zamijeniti Djeda Božićnjaka, a koliko god neke zabavljale noćne more i noći vještica, to su ipak pokloni za posebne prilike, među kojima Božić svakako nije.