Dvanaesto izdanje Pozitivnog koncerta održat će se u petak, 2. prosinca, u Velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova. Na ovogodišnjem Pozitivcu nastupaju Josipa Lisac, Rundek Cargo Trio, Luce i Bajaga i Instruktori. Uoči najvećeg i najdugovječnijeg domaćeg dvoranskog koncerta razgovarali smo s Momčilom Bajagićem Bajagom. Iako je na sceni gotovo 40 godina, Bajaga s jednakim žarom nastupa i izvodi pjesme koje su obilježile 80-e i 90-e godine prošlog stoljeća, a za tportal se osvrnuo na svoju višedesetljetnu karijeru, prisjetio se glazbenika svoje generacije te rekao što misli o aktualnoj hrvatskoj sceni, starenju, roditeljstvu...
Što pripremate za Dom sportova? Koliko često uopće mijenjate set-listu budući da imate pozamašan broj pjesama?
Repertoar mijenjamo često. Na koncertu u Domu sportova nastupamo uz još tri izvođača pa ćemo odsvirati, kako bih rekao, festivalski program, esenciju hitova iz svih razdoblja karijere. To je možda najpoštenije kad je grupna svirka u pitanju. Dobar sam s Rundekom i Josipom, a s njima nikad nisam imao zajednički koncert iako sam s Josipom surađivao na albumu 'Jahači magle'. Poštujem ih oboje i veselim se nastupu s njima.
Spomenuli ste album 'Jahači magle', prošlo je trideset godina od njegove objave. Danas se lako postaje poznat, a vi ste jedan od rijetkih glazbenika koji znaju kako se desetljećima opstaje na sceni. Biste li što popravili, mijenjali da možete, kad se osvrnete 'iza sebe'?
Vrlo mlad počeo sam svirati s Ribljom čorbom i osjetio što znači biti poznat. Do sada sam se trudio da se ne pojavljujem u javnosti bez razloga, da doziram svoje prisustvo u medijima i ne eksponiram se privatno, već kroz glazbu. Nisam neki klasičan celebrity tip, rijetko odlazim na javna mjesta. Većinom je to kad odem na neki koncert ili pogledati film, predstavu.Ne, ne bih ništa mijenjao, ni dobre ni loše stvari. Mislim da je život upravo zato i zanimljiv što su stvari nepredvidive, a recimo album 'Jahači magle' je jedan od triju albuma na kojima apsolutno ništa ne bih mijenjao.
Mnogi su se bendovi raspali nakon nekoliko godina, a vi sa svojim Instruktorima, i to skoro u originalnoj postavi, prašite preko 30 godina. Koji je recept za dugovječnost i opstanak?
Cvele, Loki, Žika i ja smo od početka u bandu, a promijenili smo već drugog bubnjara i gitarista, budući da smo imali nesreću da nam je jedan preminuo. Nismo puno članova mijenjali zato što sam, kad sam pravio bend, skupio glazbenike s kojima sam se više družio, a kad krenete svirati s nekim na prijateljskoj osnovi, kad zajedno prođete 33 godine, onda postanete kao obitelj. Budući da se radi film o pokojnom Vladi Divljanu, nedavno smo obradili jednu njegovu pjesmu. Uglavnom u toj pjesmi postoji dvoglas, koji mi je pjevao Žika. Tonac je mislio da sam to ja otpjevao jer toliko identično pjevamo da je to čudo. To je prednost bendova koji dugo postoje. Znači, prije svega smo dobri prijatelji, volimo svirati i glazba nam je naprosto ušla u metabolizam.
Glazbenik kaže da se do sada trudio ne pojavljivati u javnosti bez razloga
Cijela jedna generacija glazbenika vašeg godišta je otišla, preminuli su mnogi sjajni umjetnici - Dino Dvornik, EKV-ovci, Sonja Savić, Vlada Divljan, Čavke iz Električnog orgazma. Plaše li vas starenje i smrt?
Ne plaši me starenje. Prijatelji mi se nekad smiju kad kažem kako sada ne bih želio imati 20 godina. Zadovoljan sam svojim godinama. Kad, recimo, gledate Rolling Stonese, lijepo je ostarjeti kao oni, ali to je teško dostići! Na svakom putu ima raznih, lijepih i ružnih stvari. Žao mi je što puno mojih prijatelja više nije među nama, ali to se događa, život je takav. Mi ih samo možemo pamtiti po dobrim stvarima koje su ostavili iza sebe. Mislim da je njima bilo bitno da pjesme, djela ostanu iza njih. Njihove duše na nebu sigurno se vesele kad na nekom tulumu, kafiću ili koncertu netko odsvira neku njihovu skladbu.
Kad smo kod prijatelja, kome se uvijek javite kad ste u Zagrebu?
Javim se svim prijateljima kad stignem. Recimo, Davoru Rodiku koji često svira s nama se javim, Maxu Jurčiću...
Nedavno ste nastupili s Gibonnijem. Pratite li uopće hrvatsku scenu?
Imao je tri fenomenalna koncerta u Beogradu i razvalio je. Zvao me da nešto izvedemo zajedno, jer se znamo iz vremena Osmog putnika. Čak sam bio na snimanju njihova albuma u Beogradu. Poslije se dugo nismo vidjeli, a na zajedničkom nastupu izveli smo 'Zažmuri' i to je bilo fantastično. Doveo je klapu koja je jako lijepo otpjevala pjesmu, stvarno je bilo impresivno. Iskreno da kažem, ne pratim ni hrvatsku ni našu scenu pretjerano. Više zahvaljujući internetu pratim svjetsku scenu. Hrvatska glazbena scena je uvijek imala jake izvođače. Rekao bih da mi se jako sviđa što Max Juričić radi s Ljetnim kinom, Massimo, Let3...
Stalno stvarate nove pjesme, no posljednjih godina rijetko objavljujete albume. Posljednji 'Daljina, dim i prašina' izašao je prije četiri godine. Koliko uopće više smisla raditi albume?
Ne znam koliko je album danas kao format dobar za snimanje, ali naprosto mi je žao da ne napravimo album. Možda ćemo prvo izbaciti singl po singl, ali mi u ovom trenutku imamo i previše pjesama koje ne možemo odsvirati, a koje bi ljudi htjeli čuti na koncertima, ali ja i dalje stvaram. Možda zbog puno koncerata koje odrađujemo ne možemo tako često snimati nove uratke. Napravio sam između 300 i 400 pjesama što za sebe, što za druge i nije uvijek lako naći temu o kojoj ću pisati. Ali sad sam u nekoj kreativnoj fazi i mislim da će uskoro neki novi album.
Ostaje li vam u pauzi između nastupa slobodnog vremena? Kako se opuštate?
U posljednje vrijeme ne baš puno jer je i tijekom ljeta bilo jako puno koncerata. Opuštam se tako da se najčešće nađem sa Sašom Loknerom s kojim pokušavam napraviti neke nove pjesme. Glazba je moja glavna preokupacija i u slobodno vrijeme. Ali, naravno, volim biti sa svojom obitelji pa skupa odemo na ručak, neki koncert.
Dolaze li vaši najmiliji, supruga Emilija, sin Marko i kći Anđela, na koncerte?
Naravno da dolaze, posebno kad je nešto zanimljivo. Recimo, kćer sam vodio sa sobom na tutneju po Australiji, a sina ću voditi u Ameriku. Supruga je bila sa mnom u Parizu, Londonu, većim koncertima, a u Beogradu su naravno uvijek tu.
Uspijevate li svojoj djeci prenijeti svoje iskustvo, utječete li na njihove izbore, ciljeve?
Trudim se da izgrade normalne stavove, da pokupe ono najbolje od kuće. U izbore im se ne petljam i mislim da tako treba. Ni moji roditelji se meni nisu miješali. Nisam otac koji traži da djeca zadovolje njegove izbore.
Što su vam danas izazovi? Postoje li u vama neke neostvarene želje?
Ostvario sam sve snove, a svi se odnose na zdravlje, neku dobru karmu... Ima mnogo knjiga koje nisam stigao pročitati i bendova koje nisam gledao. Volio bih napraviti još poneki dobar album i održati neki veći koncert, ali ima vremena za to!
Bajaga i Instruktori djeluju već više od 30 godina
