Na Vašem novom album 'Voyage' nalaze se pjesme na četiri jezika. Vaša ljubav prema fadu i Portugalu već je odavno poznata, no uz portugalski i hrvatski, na novom se albumu nalaze pjesme na engleskom i francuskom. Znači li to i Vaša želja da otputujete izvan Hrvatske ili su pjesme jednostavno zaživjele u tim jezicima?

Izbor tih jezika i uopće ideja o višejezičnosti došla je gotovo prirodno, s obzirom na to da sam uvijek 'koketirala' pjevajući na tim jezicima. U jednom sam trenutku htjela povezati sebe i kroz različite jezike, jer me dodatno opisuju, a potom se ispostavilo da neke pjesme baš na tim jezicima funkcioniraju blizu savršenog. 'The Device' smo čak i pokušali napraviti na hrvatskom, ali nikako nije išlo, tako da su odluke bile tim lakše, kako je koja pjesma po nekoj mojoj zamisli bila ispjevana na jednom od jezika. Jednostavno sam poželjela i možda simbolično izbrisati neke granice i gledati na pjesmu onakvom kakva jest, bez obzira na to je li odsvirana na gitari ili s orkestrom, je li na hrvatskom ili francuskom. A želja da imam koncerte sa svojim glazbenicima i vani već dugo postoji jer mirišem to nekako jako blizu onom mjestu u kojem zamišljam stvari i ovo mi djeluje kao nešto što bi se moglo i ostvariti. Voljela bih da nastupimo na nekom Špancirfestu u Francuskoj ili da budemo dio festivala Sete sois, sete luas, koji povezuje dvadesetak zemalja, pa tako i Hrvatsku…

U popratnom press materijalu, kojim najavljujete novi album, spominjete da Vas pjesme na novom albumu diraju. Na koji način nastaju Vaše pjesme i što je to u njima što Vas najviše dotakne, što Vam ne da mira?

Pada mi na pamet onaj osjećaj koji mi se često javljao kad bih čula neku pjesmu za koju mi je žao da nije pisana za mene ili da je nisam ja napisala. Sada, na ovom albumu, osjećam upravo to – osjećam kako su ove pjesme baš primjerene za mene, i više od toga – rezultat su mog traženja i suradnje s iznimnim autoricama, Anitom Valo i Meri Jaman (Meritas) prvenstveno, a onda i s ostalim autorima poput Aljoše Šerića, Gorana Boškovića… Tijekom stvaranja albuma imali smo nekoliko faza, i nijedna nije bila loša i kroz cijelo to vrijeme ja bih pričala priču o nečemu bogatom, a jednostavnom, o nečem strastvenom, a samozatajnom, o mom djetinjstvu, utjehama i strahu, gubitku i mijenjanju, srećama i nesigurnostima. Kako je jedna danska kiparica rekla, nesigurnost koju osjeća čini je otvorenom… tako i ja osjećam – znam da sam u puno toga nedostatna, a opet najsretnija sam kad prigrlim različite ljude i njihove talente i kad se stvara nešto – e, onda se osjećam jaka i hrabra.

Ni francuski Vam nije stran s obzirom na to da ste svojevremeno sudjelovali na Međunarodnom festivalu francuske šansone gdje ste i pobijedili. Otkad traje Vaša ljubav prema francuskoj šansoni, koja će se vjerojatno u nekom obliku pojaviti i na novom albumu?

Kako sam učila francuski u školi, pa potom u Alliance francaise, u to vrijeme sam možda najviše bila pod utjecajem 'francuskog'. Ja inače gotovo sve radim bez plana, skoro pa stihijski – u meni buja misao, ideja i javljaju se leptirići, onda jako zagrizem i krene to nešto. Tada sam se zaljubila u pjesmu 'Les p'tits bars' grupe La Baronne, Sylvie Cobo i poželjela je otpjevati – s njom sam i pobijedila na spomenutom festivalu. Pa smo i prepjevali neke pjesme. Da, nekako sam oduvijek željela isprobavati zvuk različitih jezika, jer pjesma zazvuči sasvim drugačije, mijenja se način pjevanja. Na ovom albumu francuske tekstove potpisuje prevoditelj i glazbenik Robster Martin, kojeg sam i upoznala u vrijeme festivala 2000. godine… Na albumu 'Voyage' napisao je 'Pres de la flamme' ('Blizu plamena') i 'Comme un bel amour a taire' ('Ljubav bez riječi')

Najnoviji singl 'The Device' kojim najavljujete novi album, pjesma je koju ste otpjevali na engleskom jeziku, a za Vas su je napisale Vaše dobre prijateljice Anita Valo i Meri Jaman te Goran Bošković iz grupe Fluentes. Poznato je da je hrvatski eter zatvoren za gotovo sve jezike osim hrvatski te da se domaći izvođači koji pjevaju na nekom drugom jeziku u pravilu ignoriraju. Jeste li svjesni situacije u kojoj ste se našli?

O, da, svjesna sam – koliko sam svjesna i toga da me guše dva kredita koja imam pa ih opet imam i živim ne želeći da me to ograničava u glavi. Znam da sam možda pretjerala s usporedbom, ali ja zaista poštujem tekovine, tradicije, stavove, pravila i stanja koja su tu da bi nam stvorila neki okvir u kojem djelujemo, pa tako i na radijskim postajama. Ali najviše od svega volim se zaigrati, volim riskirati, ako išta… I volim pjesmu, glazbu doživljavati kao integralno djelo. Naravno da sam svjesna činjenice da sam Hrvatica i da živim u Hrvatskoj i obožavam svoje djetinjstvo u Zagorju i ljeta koja sam provela u srcu Dalmatinske zagore. Ali više od svega volim otvorenost, širinu, toleranciju, ljepotu – na kojem god jeziku ona bila. Znam da određene radiostanice imaju svoj profil, polje djelovanja, target publiku to jest slušatelje, ali ja jednostavno ovaj album promatram kao cjelinu u kojoj postoje pjesme na hrvatskom, engleskom, portugalskom i francuskom. Dakle, 'The Device' nije tek tako 'ubačena' na engleskom, tekst je toliko dobar upravo na ovom jeziku i ne vidim zašto je ne bih iznijela upravo tako. Mislim da ničiji identitet nije u opasnosti ako imam slobodu izražavati se kako želim, a ne ugrožavam nikoga. Ja ću se potruditi na što jasniji i produktivniji način predstaviti ovaj album, pa možda i bude pomaka u tom smislu. Ja nemam ništa protiv da se moja pjesma nekome ne sviđa, ali ima protiv da joj se ne da ravnopravna pozicija to jest mogućnost da se predstavi, pa ako ne ostane, neće ostati u srcima ljudi. Ali, u pravu ste, ta riječ – ignoriranje – to je ono zbog čega sam i došla na ideju da napravimo slušaonicu za nekolicinu vas, novinara, urednika, ljudi od glazbenih tema i problema, pa da album ne bude ignoriran – može se svidjeti ili ne, samo da ne bude ignoriran. Uostalom, naravno da mi je želja da sve ove pjesme na stranim jezicima budu predstavljene i na stranim radijskim postajama…

Novi je album najavila prekrasna pjesma 'Sjeti me se, ljube' koju je pratio jednako lijep i nadasve šarmantan spot po ideji i u realizaciji Borisa Sekulića. Kako je došlo do ideje za tako neuobičajen, a tako poseban spot?

Hvala lijepa, na to bi najbolje odgovorio Boris, ali kako ga nema sada kraj mene, a znam kako je sve teklo, mogu prenijeti informaciju. Boris je kipar, vrlo širokih polja zanimanja u umjetnosti, pa se tako izražava kroz scenografiju, izradu maski za kazalište, vizualne umjetnosti općenito, pa tako i evo kroz video. I jedan i drugi volimo Wesa Andersona koji ima tu neku toplinu i poetiku i jako zanimljiv način snimanja. Boris je veliki zaljubljenik u filmsku umjetnost, ali i neispraznost, u višeslojnost, smisao… Na topao i romantičan način, u baranjskom miljeu, pokušao je opisati različite ljubavi… i kako svatko ima pravo na ljubav i dostojanstvo. Odmah smo nazvali Aretu Ćurković koju obožavamo, pronašli lutka Paleta, a u dvorištu njegova najboljeg prijatelja Vjeke Filipovića i njegove obitelji, zatekli Mustafu jarca i Koku u skladu i ljepoti. Snimali smo dva ljeta – može se vidjeti kako je Mustafa narastao u tih godinu dana, a Koka, Koka nije ostala ista… Za montažu je zaslužna Maida Srabović.

Vaš glas u toj pjesmi neodoljivo podsjeća na Madeleine Peyroux. Tko su Vaši uzori među pjevačicama, autoricama, interpretatoricama?

Uau, baš lijepo, hvala… Nedavno sam gledala dokumentarac o njoj, čini mi se da je tada radila na albumu 'Careless Love' na kojem je obradila Cohena, Dylana… Sviđa mi se, da… Odrasla sam i 'učila' od nešto starijih, iz onog perioda američkog folka – Joan Baez, Emmylou Harris, Joni Mitchell, a prije toga sam bila opsjednuta Mahaliom Jackson, Bessie Smith… Obožavam prgavost Alanis Morissette, KT Tunstall, divotu Annie Lennox, a onda i Amaliju Rodrigues, pa sve do tete Lize… Uglavnom, volim strast, dubinu, sugestivnost, ranjivost…

Hoće li i 'The Device' dobiti uskoro svoju ekranizaciju? Tko će režirati novi spot?

Upravo smo snimili spot, malo nas je ona kiša omela zadnjih dana, pa smo nastavili baš ove dane kako se ukazalo sunce i, evo, za par dana ide u montažu. Ekipa je ista, Boris Sekulić ideja i realizacija, Maida Srabović montaža. Pridružili su nam se i mladi glumci, Amanda Prenkaj ('Glumice i to', 'Heidi'…) i Romano Dautanac ('Teatar Škripzikl')… Priča je to o djevojčici koja sebi šalje razglednicu, te o putovanju te razglednice kroz život…

Danas je u Hrvatskoj, unatoč neograničenim tehnološkim mogućnostima, sve teže doprijeti do publike i ponuditi svoju glazbu. Mnogi smišljaju alternativne oblike distribucije i prezentacije glazbe no Vi ste ostali dosljedni diskografskoj kući. Zašto?

Znate koja mi je sada slika ispred očiju – zamišljam se u golemoj gužvi, masa ljudi oko mene i svi se guramo jer želimo ono nešto naprijed. Ja zastanem, vratim se par koraka, udahnem i započnem pjevati - možda, možda se netko okrene i krene slušati. Možda, možda netko ostane sa mnom i nastavi slušati. Možda, možda… Želim reći da sam pomalo staromodan tip, ali naravno da ne želim biti blesava i želim pjesmi pružiti platformu s koje može poletjeti… Ali ne pod svaku cijenu – ne namjeravam se laktariti i gurati. Ali čvrsto i ustrajno želim nastaviti smišljati zanimljive i dobroćudne načine koji će doprijeti do nekoliko ljudi, pa desetine, stotine i tako dalje… Jesam pomalo naivna i jesam tvrdoglava… Isto tako, u komunikaciji s diskografom (Menart) to jest zaposlenicima tamo, pokušavam također prenijeti svoje namjere, vizije, želje… i zahvalna sam za svaku dobru ideju. Treba biti uporan! Ima ljudi koji se naslanjaju i šire tvoju ideju i znaju sistem, ali se sve mijenja jako brzo. Osjećat ću se blentavo ako ne uspijem iskoristiti potencijal logične institucije koja bi se trebala pobrinuti za izdanje (diskograf). Za ovaj album još imam živaca za to. A suradnja i nadogradnja s alternativnim načinima je uvijek dobrodošla i potrebna i rado ću popratiti primjere onih koji su to već učinili.

Osim već spomenutog singla 'Sjeti me se, ljube', kojim ste najavili novi album i aktualnog 'The Device', što će se sve naći na novom albumu 'Voyage'?

Album 'Voyage' sadrži 14 pjesama od kojih ih je četiri dvojezična varijanta pjesme. Tri teksta potpisuje Aljoša Šerić (Pavel) – 'Čudo', 'Blagoslov', koja je ujedno i naš duet te 'Zagreb izlazi na ocean' koju su odsvirali prekrasni Cinkuši prema ideji glazbenog producenta albuma, Edija Cukerića. Anita i Meri su autorice glazbe svih pjesama osim jedne, 'Taking you back', koju potpisuje Goran Bošković, kao i sve tekstove na engleskom. 'O canto de Iemanja' je 'Voljet ću te sutra' (tekst I. Prajo, A. Kunštek) na portugalskom (tekst Dean Trdak), a aranžmansku obradu učinio je gitarist Pedro Abreu i ovakva verzija pjesme je zapravo dio predstave 'Femme Fadal' u kojoj sudjelujem. Meri Trošelj je napisala prvi tekst na albumu, baš za 'Sjeti me se, ljube'.

U sklopu albuma se nalazi i priča 'Putovanje do sebe i natrag' u kojem objašnjavate koncept novog albuma. Pišete li priče i kada ih ne stavljate u funkciju novog diskografskog ostvarenja?

Da, pišem. To je moja paralelna ljubav. Napisala sam pustolovnu priču za djecu u dobi od 11, 12 godina i upravo radimo na posljednjim zahvatima na njoj vezano za lekturu. Imam desetak tekstova, što započetih, što gotovo završenih, pokušaje scenarija, kratke priče… Voljela bih se ostvariti u pisanju, kao bakica, s punđom na glavi.

Uz spomenutu priču pjesme prati i 14 ilustracija Vašeg stalnog suradnika i dečka Borisa Sekulića. Sudaraju li se u Vašem svijetu dvije kreativne ličnosti sa svojim idejama ili se jednostavno dobro nadopunjujete?

Ova riječ 'sudaraju' mi je nekako odmah sjela – često se sudaramo, pa i vičemo, raspravljamo, usmjeravamo… Ali na kraju se nadopunjujemo, ispreplićemo sve naše ideje i vizije, maštanja, srastanja racionalnog (on sklon – baš kad treba) i emocionalnog (ja sklona – i kad treba, i kad ne treba). Zapravo ta moja ideja o svojevrsnoj poruci, pismu koje sam samoj sebi poslala kao djevojčica, o tom susretu djevojčice i žene u meni, ponukalo nas je na mogućnost interakcije s publikom, ljudima koji će album imati u rukama. Četrnaest pjesama prati 14 ilustriranih razglednica s tekstom pjesme koja se može poslati i uputiti onome za koga mislimo da bi upravo taj tekst bio primjeren. Inače grafički dizajn potpisuju Kreativne ovčice, Ivana i Vjeko, a album se tiska u Zagrebu u Suzyju. Pokušali smo povezati vizualni identitet i pričicu, tako da mislim da je sve vrlo objedinjeno, preko spotova koji su tu i koji slijede, pa preko omota, a onda, naravno, i pjesama.

Znači li skori izlazak novog albuma i radno ljeto za Jelenu Radan?

Koncertnu promociju albuma voljela bih započeti u rujnu, imam već neke ideje u glavi koje bih voljela provesti. Kad su koncerti u pitanju, onda moram spomenuti moje glazbenike koji su odsvirali i album, a to su Miroslav Navračić na harmonici, Emil Gabrić na violini, Ivan Gazibara na kontrabasu, Josip Konfic na udaraljkama i bubnjevima te Tomi Novak na gitari. Nema žurbe, ne želim robovati nekim rokovima, zaista želim da ovaj album traje dugo i da se ugnijezdi u devices (sprave = srca) ljudi koji će ga čuti.