'Odred za baštinu' na prvi pogled djeluje impresivno zahvaljujući sjajnoj glumačkoj postavi, ali konačan proizvod je osrednji spoj drame i blage komedije koji će se slabo pamtiti. George Clooney, redatelj, glumac i jedan od scenarista filma (temeljen na istoimenoj knjizi), uzeo je sjajan potencijal i pružio nam veliko razočaranje, iako nije riječ o potpunoj katastrofi.

Problem ovoga uratka je nedostatak žanrovskog opredjeljenja. Drugim riječima, ne postoji jasan ton filma, odnosno balans između drame i komedije. Sukladno tome, ozbiljne scene koje bi trebale biti izrazito emocionalne djeluju naivno, a one iz segmenta komedije neprikladno. Konačno imamo mješavinu koja gledatelju ne pruža emocionalno zadovoljstvo jer se ne može uživjeti u razvoj događaja. Ne pomaže ni cjepkanje radnje na više dijelova jer su glavni likovi često odvojeni u zasebne priče i događaje. Zapravo 'Odred za baštinu' djeluje poput miniserije koja se skratila u film te mu nedostaje konkretne razrade likova i njihovih odnosa kako bismo doživjeli dramu na visokoj emocionalnoj razini (što se od nas očito očekuje). Isto se odražava i na spomenuto slabašan humor jer se uvijek igra na sigurno, s dosjetkama koje rijetko funkcioniraju (unutar dva sata trajanja naravno da ima i dobrih). Glumcima se uistinu ne može prigovoriti - odrađuju vrhunski posao - a isto se može reći za Clooneyjevu režiju, ali teško je zanemariti zbrku od scenarija.

Isplati li se pogledati 'Odred za baštinu'? Na žalost, odgovor je pretežito - ne. Ideja je zanimljiva, glumci su sjajni i vizualno film drži vodu, ali zbog traljavog scenarija nije ni zabavan ni dovoljno ozbiljan, već uglavnom dosadan. Šteta.