Kad se Kornelija Benyovsky Šoštarić počinjala baviti se vrtlarstvom, slijedila je svoj unutarnji glas, previše ne razmišljajući o odjeku toga što radi, premda se nadala da će njezine poruke doprijeti do gledatelja. Danas joj se svakodnevno obraćaju oni koje je potaknula da se i sami počnu baviti vrtlarstvom i uživati u bilju, povrću, voću. Veseli se kad je ljudi zaustave na ulici da bi joj rekli kako su zbog 'Vrtlarice' promijenili svoj stil života, prodali stan u gradu, kupili kućicu sa zemljom na selu i počeli uzgajati vlastitu hranu. Simpatična i nasmijana, 45-godišnjakinja ne doživljava se kao gurini vrtlarstva iako je ljudi svakodnevno demantiraju.

Kad ste počinjali s emisijom, jeste li zamišljali da ćete jednog dana slaviti 100. emisiju, postići toliku gledanost kakvu imate danas?
Nisam. Posebno me iznenadila visoka gledanost i jako dobre kritike koje dobivamo gotovo svakodnevno od naših gledatelja. Uspjeh je tim veći što nas redovno prate i gledatelji iz susjednih država koji se redovno javljaju s pohvalama i s pitanjima vezanih uz vrtlarstvo.

Kada ste i kako uopće dobili ideju ideja da svoju strast i vještine u organskom uzgoju pretočite u televizijsku emisiju?
Ideja postoji već dugo. No kako to uvijek biva, treba se poklopiti i trenutak kada se ideja doista može realizirati. U tome nam je pomogla gospođa Gordana Mrđen koja je 2011. bila glavna urednica. Njoj možemo zahvaliti to što je ideja koja dugo postoji napokon pretočena u emisiju.

Koliko emisija unaprijed snimate? Budući da je riječ o sezonskim vrtlarskim radovima, treba biti aktualan, a to je ono što vam vrlo dobro polazi za rukom?
Emisije snimamo unaprijed. Obično počinjemo u travnju i snimamo kontinuirano sve do listopada, odnosno do kraja vrtlarske sezone. Tada ulazimo u montažu, gdje redatelj Nino Šoštarić i ja zajedno s montažerima HTV-a sklapamo snimljeni materijal u emisiju. Nažalost ne možemo biti aktualni u smislu tjednih događanja u vrtu, jer snimamo u prirodi. Kad bi primjerice cijeli tjedan padala kiša ili snijeg, ne bismo mogli ništa napraviti. Zato snimamo unaprijed, pa tako gledatelji tijekom zime gledaju epizode koje smo snimili prethodne sezone.

Otkud u vama tolika ljubav prema prirodi, uzgoju voća i povrća?
Odmalena obožavam životinje i biljke. Na kraju krajeva, to je i moja struka. Diplomirana sam inženjerka vrtlarstva i oblikovanja krajobraza, tako da sam imala odlične temelje da razvijem vlastiti pristup vrtlarstvu. Ja ga nazivam organskim jer je vrt za mene svojevrsni organizam u kojem isti prostor ravnopravno dijele biljke, životinje i mi, ljudi. Harmonija je ovdje imperativ, a nova znanja poticaj za nove eksperimente.

Javljaju li vam se gledatelji, traže li savjete od vas?
Svaki dan. Ponekad se osjećam kao liječnik kojem se i izvan ordinacije obraćaju za pomoć. Odgovaram koliko stignem.

Ima li i vaša 12-godišnja kćerka Barbara ljubav prema prirodi? Pomaže li vam oko vrta?
Moja kći je prava mala vrtlarica. Sve zna o vrtu i često mi pomaže. No vrt je za nju i mjesto igre, prekrasan čarobni svijet u kojem se može skrivati i igrati bez straha od pesticida ili bilo kakvih drugih otrova. Kada god poželi, može otići do svojih jagoda ili malina i najesti se koliko može.

Jeste li stroga mama ili mama prijatelj?
I jedno i drugo. Mislim da je važno da djeca znaju granice do kojih mogu ići, ali i da istodobno osjećaju ljubav i sigurnost.

Kako najradije sa svojom obitelji provodite vrijeme, volite li putovati, otići u kino?
Volimo otići u kino ili kazalište i pogledati dobar film ili predstavu. Iskreno, otkad sam mama, češće gledam crtiće i dječje predstave, ali to je vjerojatno normalno. Također, volim se naći prijateljicama na kavu ili otići u šetnju s psom.

Kornelijina kćerka Barbara obožava biti u vrtu poput mame

Što vas još relaksira, opušta i u čemu još uživate osim u prirodi?
Čitanje. Jako volim čitati. U srednjoj školi čitala sam po nekoliko knjiga tjedno, i dobro su me poznavale sve knjižničarke u centru Zagreba. Nažalost sada nemam tako mnogo vremena za dobru knjigu, i to mi nedostaje.

U braku ste sa snimateljem i fotografom Ninom Šoštarićem. Kako se nadopunjujete, kako odvajate privatno od poslovnog?
Na snimanju i u montaži nastojimo biti profesionalci i točno znamo što je čiji posao. No kako radimo projekt koji je vrlo kompleksan i zahtijeva mnogo pripreme, razgovaramo o tome i kod kuće. Neki me pitaju smeta li mi to što tako mnogo vremena provodim sa svojim suprugom. Naprotiv, bila bih žalosna da nije tako.

Zajedno ste napravili knjigu 'Zeleni kvadrat' koja je sjajno primljena. Namjeravate li napraviti još takvih ili sličnih projekata?
Nije jednostavno napraviti knjigu koja se ne radi po principu copy-paste. Na 'Zelenom kvadratu' radili smo tri godine i kasnije još dvije na dječjoj knjizi 'Mala vrtlarica'. Još uvijek postoji dio materijala koji je tada pripremljen, a nije još objavljen. Nadam se da će i to izdavač jednom objaviti.

Koja vam je omiljena biljka?
Teško mi je na to odgovoriti. To je kao da pitate mamu koje od svoje djece najviše voli.

Zahvaljujući vama, poraslo je zanimanje za uzgojem zdrave hrane i svijest da se napokon trebamo okrenuti zemlji te organskom uzgoju voća i povrća. Jeste li ponosni zbog toga?
Jesam. Najviše to primjećujem kada negdje čujem ili pročitam svoje misli ili rečenice koje su ljudi prihvatili kao svoje. To je najbolji dokaz da se ono što radim pažljivo osluškuje. No najdraže mi je kada mi ljudi otvoreno prilaze. Tako je, primjerice, jednom prilikom došla do mene jedna gospođa i zahvalila se na tome što sam joj promijenila život. Rekla je da je prodala stan u Zagrebu i kupila kuću s vrtom. Otada se njezin život promijenio na bolje. Veseli me što je 'Vrtlarica' za mnoge ljude jednostavno velika inspiracija.

Hranite li se isključivo hranom iz svog vrta ili katkad ipak posegnete za 'nezdravom' hranom poput hamburgera, pizze, ćevapa..?
Hranim se uglavnom onim što uzgojim u svome vrtu. Naravno, ako poželim pojesti banane ili datulje, naravno da to moram kupiti. No kako radimo i zimnicu, uzgajamo krumpire, luk i češnjak, doista kupujemo minimalno toga s tržnice. Što se tiče nezdrave hrane, s tim nemam problema jer je ne volim. Ipak, nemam problema s tim da ponekad pojedem neku finu čokoladu ili kolače. Zašto ne. Mislim da je važno paziti na svoje zdravlje, ali istovremeno i uživati u životu.

Djelujete mirno, stabilno. Što vas može razljutiti?
Glupi i zločesti ljudi. Ima ih posvuda i nikada ne miruju. Tu su, naravno, ja sam to tako nazvala, i instant osobe. Ljudi koji po društvenoj modi mijenjaju poziv svake tri do četiri godine, ukratko bave se nečim što smatraju da je trenutno in. I, naravno, već se nakon nekoliko mjeseci izvrsno razumiju u sve. To je kazalište suvremene kulture, u kojoj je izgleda osnovni imperativ narcisoidnost i površnost. Sve to me ne može razljutiti već više ražalostiti.

Izgledate jako mladoliko i njegovano. Je li istina da upotrebljavate vlastite preparate?
Hvala na komplimentu. Istina je, pripremam vlastite preparate jer ne vjerujem kozmetičkoj industriji. Mislim da je to pitanje jednako važno kao i pitanje hrane.

Gledatelje već petu sezonu poučava ljubavi prema prirodi i uzgoju voća, povrća i bilja