I u prvoj trudnoći sa sinom Rokom bila je vrlo aktivna. Mjesec dana nakon poroda 'odradila' je koncert s Lollobrigidom, a nakon samo dva mjeseca i voditeljski angažman. I u drugoj trudnoći Ida - radi.

'Imam dogovorene planove do kraja rujna, koncerte i snimanja. Nakon toga zadnjih mjesec, dva imat ću samo probe i smirivanje, čitanje knjiga, gledanje filmova, sve ono što nisam stigla mjesecima. Ali ako nešto ispadne frka, otkazat ću sve, ništa nije Sveto pismo. Sve prema okolnostima', pojasnila je. Ovih dana njezin bend Lollobrigida predstavlja pjesmu za koju je Ida napisala tekst i melodiju. Napisala ju je u dahu, ali je pjesma, kaže, nastajala šest mjeseci.

'Pjesma je o sindromu koji sve nas često muči - odlaganju, riješit će se samo. Sutra ćemo izaći iz loše veze, dati otkaz na poslu koji ne volimo, sutra ćemo početi zdravo jesti, kretati se... A život prolazi. Tako je i nama trebalo sto godina da završimo pjesmu. Pa nije nam dobar aranžman, pa nismo dobro snimili gitaru, pa treba podebljat sinteve. Mučan je to posao', pojasnila je glazbenica.

Drugu trudnoću psihički puno bolje podnosi jer, kaže, nema iznenađenja.
'Znam da se to sve samo 'kuha' unutra, samo živim normalno, nema nikakve panike. Ali fizički mi je ipak malo teže, sad moram skakati i za Rokom koji je još beba, ne sluša ništa, a brz je i težak kao da ima pet godina. Iskilavim se s njim! Bake i dide mi stvarno spašavaju glavu, hvala im', iskrena je Ida.

Najbolji savjet koji je dobila u trudnoći vezan je za odgoj djece, a on glasi - imaj vremena.
'Svi znamo da ne smijemo gubiti živce, da urlanje ne pomaže, da treba samo mirno inzistirati na svome i uporno ponavljati i ponavljati. Kad tad će se sam dići s poda na koji se bacio. Problem je što smo konstantno u borbi s vremenom, nemamo vremena ni strpljenja čekati da dijete samo shvati pa ga na silu povučemo, obučemo, istrgnemo iz ruke. Ne uspijevam uvijek, ali pokušavam sve za što mi inače treba pola sata, ako sam s Rokom, isplanirati za duplo dulje. Krenemo puno ranije pa smo bez stresa. Najgluplji komentar kojeg se sjećam bio je od prodavačice koja se zapanjila što kupujemo ljubičastu dudu za muško dijete', smije se Ida.

Dvogodišnji sin Roko u studenom će dobiti bracu

Kad je riječ o majčinskim strahovima, najviše ju je strah - bullyinga.
'Strahujem od momenta kad će mi se sin krvav vratiti iz škole / s igrališta jer nosi naočale, bucmast je ili sluša čudnu muziku. Srce će mi se slomiti. Podjednako me strah da on sam ne postane bully i ne znam što mi je gora varijanta. Puno, puno se treba raditi s djecom', ističe.

Ida je poznata i po javnim istupima i aktivizmu. Često svojim komentarima na društvenim mrežama 'izaziva' reakcije. Otkrila je osjeća li zbog toga pritisak ili podršku.
'I jedno i drugo. Ali navikla sam. Znam da je puno pametnije biti kuš i lijepiti svoje slatke selfije po društvenim mrežama, ali nisam taj tip. Moji stavovi su jasni, ne sramim ih se i ako već imam prostor u medijima, iskoristit ću ga za promociju nekih vrijedosti u koje vjerujem. Puno ljudi misli slično, a puno i sasvim obrnuto. To je sve ok, uvijek sam spremna za raspravu, ako je pristojna i argumentirana', kaže.

Ispričala je i kakva je situacija s građanskim aktivizmom u Beogradu, budući da posljednjih godina živi na relaciji Zagreb – Beograd.
'I Zagreb i Beograd su se probudili, vjerojatno je voda došla do grla s ovim našim destruktivnim politikama s obje strane. Prosvjed za kurikularnu reformu je stvarno bio spektakularan, a ista priča se odvija u Beogradu protiv gradske vlasti. Probudila se tiha, pristojna skupina ljudi koji inače šute i ne žele se uopće baviti tim 'balkanskim Igrama prijestolja'. Lijepo ih je vidjeti i sudjelovati u tome, hrpe finih ljudi s djecom na ramenima koji pjevaju 'Gaudeamus' ili 'Bella ciao'. Nadajmo se da time ipak stvaramo jedan mali dio povijesti. Efekti su ipak očiti, trese se i u jednoj i u drugoj zemlji', tvrdi Ida.