Već se prije samog početka pričalo kako se ove godine na Terraneo festivalu očekuje neki sasvim drugačiji profil ljudi nego prethodnih godina. I zbilja, od prvog koncerta pa sve do Prodigyja, jer tako ćemo odsad morati vremenski određivati prvu večer Terranea, uglavnom se moglo čuti kako ljudi pričaju i očekuju nastup ovog engleskog electro benda unatoč tome što su već dobro poznati regionalnoj publici zahvaljujući nekim drugim festivalima.

No krenimo otpočetka. Premda koncerti nisu počeli prije 18 sati, vrućina je ipak ostavila prazne prostore pred pozornicama gotovo sve dok nije pao mrak. To, naravno, nije išlo na ruku bendovima koji su startali u to vrijeme, koliko god dobri ili spomena vrijedni bili. Čak ni Mayales, bend koji je 2012. godine imao najbolji hrvatski album, nije uspio privući suvislu brojku posjetitelja. Doduše, ni njihov nastup nije bio dovoljno neposredan da bi dopro do publike iako je bilo jasno da fanovi nemaju puno toga za prigovoriti. Čak ako zanemarimo činjenicu da se radi o laganoj glazbi i da se mogu pohvaliti originalnim nastupima uživo, Mayales ne bi imalo smisla smjestiti puno kasnije jer u okviru festivalskog line upa oni su više klupski bend.

Također lagano, pomalo ambijentalno zvučala je glazbenica porijeklom s Islanda, Emiliana Torrini, koja je možda bila i najugodnije iznenađenje prve večeri Terranea. Izrazito simpatična i u kontaktu s publikom Emiliana iza sebe ima bogatu glazbenu karijeru koja uključuje nominacije za Grammy, suradnju s Kylie Minogue, kao i pjesmu na soundtracku ‘Gospodara prstenova’, a publici u Šibeniku predstavila se s bendom čiji šaroliki opus ipak na trenutke podsjeća na Björk. Možda Emiliana Torrini nije ponudila nešto idealno, no njezino se ime sasvim sigurno treba istaknuti u nekom drugom kontekstu.

Mladi folk rock bend iz New Yorka, Woods, u glazbenom je smislu bućkuriš kojekakvih stilova, od rocka 60-ih, preko psihodelije, do folka i surfa, no Njujorčani su ipak bili uspješniji od svojih prethodnika. Vokal doduše pomalo podsjeća na Phila Collinsa, a neke pjesme zvuče kao da su originalno rađene za soundtrack neke tinejdžerske ili romantične komedije, no Woodsima su iz prvih redova bokovima mrdale tinejdžerke.

Odmah nakon njih nastupio je multietnički hip hop etno fusion bend Fun-Da-Mental i konačno donio energiju na Terraneo. Nevažno jeste li poklonici miješanja indijskih ritmova s politički angažiranim hip hopom, ovaj bend stacioniran u Britaniji na trenutak je barem bio osvježenje, da ne kažemo dobar uvod za nastup zvijezda večeri.

I onda je došao Prodigy. Prostorom bivše šibenske vojarne odjednom se više nije moglo prolaziti, a fanovi su oduševljeno plesali na svim stranama, putovima i prolazima. Da, bez sumnje je velika većina publike ondje bila zbog njih. Također, činjenica je da je Prodigy napravio i vizualno najveći spektakl. No to što se ovako veliki glazbeni festival oslanja na hitove od prije 20 godina benda koji smo imali prilike čuti više puta u Hrvatskoj i okolici, govori ipak možda malo previše o festivalu.

Kao jednu od pozitivnijih strana Terranea svakako treba istaknuti organizaciju. Niti je bilo gužve na ulazu, niti na šankovima, niti na punktovima za mijenjanje novca, a Toi Toija je bio toliko da su djelovali kao kućice u nizu. Naravno da se za sve povremeno malo čekalo, no daleko je to od onih situacija u kojima satima gubimo živce u redovima.

Hoće li Calexico, My Bloody Valentine ili Wu-Tang Clan promijeniti sliku mlakih (iz ovog ili onog razloga) izvođača prve večeri Terraneo festivala, tek ćemo vidjeti, a onda ćemo i moći prosuditi nešto konkretnije o festivalu. Zasad, dok još govorimo samo o prvoj večeri, ona je ispunila mnoga očekivanja, barem onih koji su ciljano došli poslušati Prodigy.