Uspjeh dueta 2Cellos može se promatrati kroz nekoliko aspekata – fenomenološki, jer su posrijedi dva talentirana glazbenika koje je iz neke čudnovate zemlje u zvjezdanu orbitu lansirao YouTube, s aspekta matičnoga im glazbenog konteksta, odnosno klasične glazbe, te kao pop-kulturnu odrednicu, crossover dvojac koji širi granice djelovanja.

U četiri godine su od potpunih anonimaca postali dio najvišega pop establishmenta, svirajući sa zvijezdama kao što je Elton John, ugošćujući klasične umjetnike poput Langa Langa, nastupajući na najprestižnijim svjetskim pozornicama i osvajajući milijune fanova širom svijeta. Pa kad je urarska kompanija Raymond Veil iz Ženeve jedan model sata posvetila upravo njima, onda je to zbilja bio nedvojben dokaz nečega što možemo titulirati ostvarenjem hrvatskog sna.

Ono što je očito jest da nisu spavali na lovorikama, nego su u tom razdoblju objavili tri albuma. Prvi je, logično, bila nadgradnja instantnog uspjeha koji su postigli videom s obradom pjesme Michaela Jacksona 'Smooth Criminal'. Izbor pjesama pao je na rock evergreene, što ih je katapultiralo u planetarnu atrakciju. Nije da nisu imali izvođače iz Hrvatske koji su u kategoriji crossovera utabali im put – ponajprije Maksim Mrvica, a potom i ženski kvartet Bond kome je Tonči Huljić pisao skladbe, no Hauser i Šulić osvojili su simultano i istok i zapad.

Na nastupnom albumu za obrade su, zanimljivo, uzeli i dvije skladbe koje su obradili Pet Shop Boysi – 'Where The Streets Have No Name' i 'Viva La Vida'. Ujednačeni album nema slabog mjesta, a izdvaja se obrada skladbe Nine Inch Nailsa 'Hurt', najpoznatija u izvedbi Johnnyja Casha. To je prva hrvatska obrada te skladbe, njezin prepjev nedavno je objavio Arsen Dedić.

Drugi album bio je korak dalje, jer su u goste pozvali izvođače koji su vokalno i instrumentalno participirali na nekim pjesmama –  već navedene Eltona Johna i Langa Langa, ali i Stevea Vaija, Zucchera, Nayu Riveru i Sky Ferreiru s kojom su napravili najupečatljiviji trenutak na albumu, obradu pjesme 'Bang Bang' koju u originalu izvodi Cher, ali zbog korištenja u filmu 'Kill Bill Vol. 1' danas je mnogo poznatija verzija Nancy Sinatre.

Film je bio jedna od odrednica na aktualnom albumu 2Cellosa 'Celloverse'. Odabrali su dvije pjesme iz filma 'Početak' Christophera Nolana, zagrabivši u glazbene odrednice Hansa Zimmera i napravili svoje pristojne, ali ne i upečatljive verzije. Mnogo bolje snašli su se na domaćem terenu – kod prerade heavy metal standarda, pa ne čudi što je video za obradu klasičnoga AC/DC broja 'Thunderstruck' višestruko nadmašio preglede njihova eksplozivnog videa za 'Smooth Criminal'.

Kao i na prijašnjem albumu, 2Cellos okušali su se i kao autori, u naslovnoj pjesmi, a ono čime ovaj album naglašenije odvajaju od prethodnika je implementacija klasičnih autora Rossinija i Vivaldija, doduše kao dodatka obradama pjesama Iron Maidena i AC/DC. Uz izraženu bubnjarsku podlogu, sve djeluje iznimno moćno i uvjerljivo. Pa ipak, najbolje je kad 2Cellos iz neke pjesme izvuku esencijalne momente i zapravo je unaprijede. Takav je slučaj sa skladbom 'I Will Wait' skupine Mumford & Sons i to je najdojmljiviji trenutak albuma.

Razgrađivanje repertoara samo će koristiti duetu 2Cellos, jer je očito da jedna formula neće moći stalno paliti. Ali možda jednoga dana budemo slušali: vokalni 2Cellos, božićni 2Cellos, 2Cellos sviraju uspavanke, U2Cellos ili 2Cellos plays 2Unlimited, možda Most Croatian Popular Folk Songs by 2Cellos... mogućnosti je bezbroj, a energija koju u live izvedbe i pripadajuća diskografska izdanja ulažu Hauser i Šulić jamstvo je da se njihov cellovečernji film neće zaustaviti na trećem dijelu nastupne im trilogije.