Jedan od najpoznatijih primjera u filmskoj industriji kako s malo uloženog novca zaraditi milijune zasigurno je hvaljeni i originalni uradak Projekt Vještica iz Blaira. Krajem devedesetih godina, ovaj rad uzdrmao je filmski svijet i ušao instantno u povijest, a činjenica je da redateljima, Danielu Myricku i Eduardu Sanchezu te ostatku ekipe koji stoje iza ovog djela, prepletom sudbine i kreativnosti upravo nedostatak financija omogućio planetarnu slavu.

Radnja filma naširoko je poznata svima, ali da utvrdimo gradivo - tri mlada filmaša uputila su se u šumu Black Hills snimiti dokumentarni film o lokalnoj legendi o vještici iz Blaira. Više se nikad iz šume nisu vratili. Godinu dana poslije, pronađen je njihov snimljeni materijal.

Riječ je o vrlo jednostavnoj ideji koji je redateljski tandem pretvorio u pravu noćnu moru svakog gledatelja. U čemu leži uspjeh? Kao što smo već spomenuli, projekt je krenuo s budžetom od samo nekoliko tisuća američkih dolara. Silom prilika redatelji su se morali odreći skupih specijalnih efekata i eksplicitnog prikazivanja užasa i umjesto toga, poput horor-majstora iz klasičnog razdoblja, posvetili isključivo stvaranju jezovite atmosfere.

Osim nedostatka financija, ključnu ulogu odigrala je i marketinška kampanja koja je startala nekoliko mjeseci prije premijere. Za promociju su koristili samo internet, kao novi medij u tadašnje vrijeme te stvorili percepciju kod gledateljstva da se radi o pravom dokumentarcu probudivši znatiželju diljem svijeta, kod brojnih gledatelja čak stvorivši mišljene kako se radi o istinitom događaju. Rezultat svega je bilo to da se s uloženih 30.000 američkih dolara uspjela zaraditi svota od vrtoglavih 250 milijuna, čime je ovo djelo postalo svojevrsni fenomen filmske industrije. Mnogi su pokušali kopirati formulu, što je najočitije u filmu Paranormalna aktivnost, ali ipak nisu svrgnuli s trona 'Vješticu iz Blaira'.

Već kasnih šezdesetih godina, američki redatelj George A. Romero otkrio je formulu za stvaranje popularnosti i podosta zelenih novčanica. Počelo je njegovim prvim dugometražnim filmom Noć živih mrtvaca kojim je započeo svoju poznatu zombi epopeju. Jedva vrativši uloženi novac u prvom prikazivanju, film svoju slavu može u početku zahvaliti negativnim kritikama koje su izašle u Reader's Digestu.

Časopis se grozio nad scenama kanibalizma i sličnim gadostima, a čak se zalagao i za zabranu filma. Antireklama mu je, paradoksalno, donijela planetarnu slavu, dokazujući da je i loša kritika dobra reklama. Danas u pregledima filmske umjetnosti ovaj film nosi pridjev kultnog, a svaki filmofil koji drži do sebe pogledao ga je sigurno nekoliko puta.

Zanimljivo je da je velik dio budžeta prikupljen uz pomoć donacija i sponzora ljudi koji su mislili da bi mogao ostvariti profit. Među investitorima su bili i William Hinzman i Karl Hardman, koji su uložili po 300 dolara te igrali male uloge u filmu.

Da nije sve u novčanoj donaciji, pokazao je mesar koji je velikodušno poklonio Romeru krv iz mesnice za potrebe snimanja. Jedan od najsubverzivnijih horora svih vremena isplatio se i financijski. Uloženo je 114 tisuća, a dobiveno ravno 30 milijuna. Pozamašan profit filma omogućio je Romeru financiranje još nekoliko manje poznatih horora kao There's Always Vanilla, The Crazies i Hungry Wives koji su obilježili njegovu karijeru.

Sylvester Stallone američki je filmski glumac, scenarist, producent i redatelj sicilijanskog podrijetla. Jedan je od najistaknutijih filmskih akcijskih junaka 80-ih i prve polovice 90-ih, a najpoznatije uloge ostvario je u serijalima filmova o Rockyju i Rambu.

Nakon ovog uvoda koje poznaju već ptice na grani treba napomenuti da je poznata holivudska zvijezda i dobar biznismen. Stallone svoju glumačku karijeru započinje ranih sedamdesetih kada se okušao u nekolicini uloga koje mu nisu donijele ni slavu ni novac. No nije se lako dao izgurati iz filmske industrije, nego odlučuje uzeti stvar u svoje ruke. Inspiriran legendarnim boksačkim mečom između Muhammada Alija i Chucka Wepnera, napisao je scenariji o usponu anonimnog boksača.

Film koji pretvara kvartovskog momka u heroja američkog sna postao je toliko popularan da je natrpao blagajne kinodvorana diljem svijeta. Baš kao i njegov junak Rocky, tada anonimni Stallone preko noći je došao na naslovnice svih magazina, zaradivši svojim scenarijem nominaciju za Oscara, kao i nominaciju za najboljeg glumca. Film je prepun scena koje su ušle u filmsku povijest poput one u kojoj Rocky trči stepenicama muzeja umjetnosti u Philadelphiji, a dobio je Oscara za najbolji film i najbolju režiju 1977. godine, i to u konkurenciji ni više ni manje nego s Taksistom Martina Scorsesea. Stvaranje novog filmskog heroja, osim slave Stalloneu i ekipi, osigurao je prilično velik iznos. Od uloženih samo milijun dolara, film je zaradio 200 milijuna.

Egzistencijalistička priča u kojoj glavni junak, samotni antiheroj koji pokušava preživjeti u postapokaliptičnom svijetu, poharala je kinoblagajne i nametnula nove trendove u filmu, modi i umjetnosti.

Tada još mlađahni glumac u usponu Mel Gibson uvjerljivo je odigrao lik Maxa Rockatinskog zahvaljujući kojem su mu se otvorila vrata Hollywooda te je postao jedan od najtraženijih i najbolje plaćenih holivudskih glumaca. Da, dobro pretpostavljate, radi se o prvom u nizu filmova Pobješnjeli Max.

Čovjek koji potpisuje režiju ovog futurističkog trilera zove se George Miller, pripadnik prvog vala australskih redatelja koji su proslavili australsku kinematografiju u svijetu i nametnuli se čak i vladajućem holivudskom filmu.

Zanimljivo je da nastaje u doba kada izrazitu popularizaciju imaju visokobudžetni filmovi katastrofe, a Millerovo djelo nastaje sa smiješnom količinom novca. Riječ je o iznosu o 200.000 tisuća dolara, a zaradio je skoro pa sto milijuna. Film je postao toliko popularan da je ubrzo dobio status kultnog, i nekolicinu nastavaka koji nažalost nisu dosegli ni novčanu zaradu ni slavu svog prethodnika.

Tko bi ikada rekao da će romantična komedija s početka novog milenija napraviti toliki dar-mar u filmskoj industriji. Ona je mlada amerikanizirana Grkinja koja se zaljubljuje u ne-Grka te se želi za njega i udati, što se nimalo neće svidjeti njezinoj konzervativnoj obitelji.

Radnja je vrlo tipična i na prvi pogled ne garantira mega uspjeh, no film koji je nastao prema scenariju Nije Vardalos, ujedno i glavne glumice, iznenadio je sve doslovce poharavši kinoblagajne diljem svijeta. Priča nastaje prema kazališnoj predstavi koja je naišla na prilično velik odaziv publike, uz sitne prerade scenarija što ga je pretvorilo u materijal za veliki hit.

U film je uloženo pet milijuna dolara, što se na prvi pogled ne čini malom svotom, ali kada uzmemo u obzir to da je to romantična komedija koja je nastala u nezavisnoj produkciji i zaradila 368 milijuna, uloženi novac zapravo postaje smiješan.

Režiju potpisuje Joel Zwick, hrvatskoj publici poznatiji po serijama 'Puna kuća', 'Korak po korak' i 'Savršeni stranci'. Ovo mu je bio prvi projekt u filmskom svijetu, a doza humora šarmantnih obiteljskih serija primijenjena u Mojem grčkom vjenčanju osigurala mu je priličdobarn honorar. Nakon filma glavnoj glumici otvorila su se mnoga vrata u Hollywoodu, a ujedno je to bila povratnička uloga Johna Corbetta, nama poznatijeg kao flegmatičnog radijskog voditelja iz serije Život na sjeveru

Granice dokumentarnog filma pomaknuo je Morgan Spurlock koji je odlučio napraviti mali eksperiment te jesti 30 dana samo hranu iz najpoznatijeg svjetskog lanca brze prehrane – McDonald'sa. I kakav je bio rezultat? Morgan je u samo mjesec dana dobio 12 kila, a liječnici su bili šokirani brzinom kojom mu tijelo propada. Usto, jetra mu nije uspijevala razgraditi sve otrove, kolesterol mu se popeo sa 165 na 230, patio je od glavobolje, depresije, povraćao kroz vrata automobila.

Priča je dosta poznata, a Morgan je filmskim obrušavanjem na jedan od najjačih svjetskih lanaca brze prehrane postao zvijezda. Superveliki ja premijeru je doživio na festivaluSundance 2004. i sigurno mnoge ostavio u nedoumici kada će se idući put zaputiti prema McDonald'su.

Osvojio je mnoge nagrade diljem svijeta, postao popularan čak i u našim krajevima te bio nominiran za Oscara. Bonus cijelog dokumentiranog eksperimenta jest to što je mjesec dana nakon premijere McDonald's odlučio iz svojih jelovnika izbaciti veličinu narudžbe 'Super Size'. Film nezavisne produkcije koštao je 65 tisuća dolara, a zaradio je skoro 30 milijuna. Pa neka netko kaže da se ne isplati biti anarhist u današnje vrijeme.

U ovome popisu našli bi se još mnogi filmovi, no neće nam promaknuti da spomenemo još neke. Mladom Georgu Lucasu film o odrastanju maloljetnika u Američkim grafitima donio je zaradu od 140 milijuna, a uloženo je nešto manje od milijuna. Da su horor filmovi krajem sedamdesetih godina postali popularni, a u nekim slučajevima i isplativi dokazali su Noć vještica i Petak 13. U oba slučaja uloženo je nekoliko stotina tisuća, a utržak na kinoblagajnama prelazio je preko 60 milijuna. Nezavisna produkcija s vremena na vrijeme izbaci filmove koji obilježe cijelu generaciju. To je učinio devedesetih godina redatelj Kevin Smith sa svojim prvim filmom Trgovci koji je snimljen s vrlo skromnim budžetom od 27 000 tisuća dolara. Kako bi došao do novca za snimanje Smith je prodao svu kolekciju stripova koju je posjedovao te iskoristio osam od deset kreditnih kartica sa limitom od 2.000 dolara. Snalažljivom redatelju s vizijom film je osigurao zaradu od nekoliko milijuna i lansirao ga u orbitu filmskog svijeta. Slična priča dogodila se i s Napoleon Dynamiteom, modernim junakom američkog društva. Snimljen s budžetom od samo 400.000, a zaradio je više od 40 milijuna. Iako je kritika bila podvojena film je uspio osvojiti srca publike te vrlo brzo stekao i status kultnog filma. Ako se vratimo na staru narodnu poslovicu s početka, čini se da tvrdnja 'koliko para toliko muzike' češće vrijedi u glazbenim vodama nego u filmskom svijetu.