Godine 1952., legendarni Aldous Huxley objavio je roman 'Vragovi Loudona'. Točno 19 godina kasnije, britanski redatelj Ken Russell snimio je svoju slobodnu adaptaciju 'The Devils' pa i sam ušao u legendu, kao redatelj praktički jedinog filma čija izvorna verzija i danas, nekoliko desetljeća godina nakon nastanka, ostaje na listi zabranjenih naslova. No ovo sramotno cenzurirano remek-djelo bilo je samo uvod u ono što će ovaj ekscentrik filmskog svijeta nanizati u svojoj karijeri ispunjenoj svime, od osvajanja Oscara preko režiranja ključnog filma stadionskog rock and rolla sedamdesetih do gostovanja u Celebrity Big Brotheru u poznim godinama svog života.

Života koji je 27. studenog 2011. prestao postojati u ovoj, našoj stvarnosti, a nastavio s vječnim postojanjem na filmskim vrcima, DVD izdanjima i digitalnim dubinama cyberspacea. A tijekom karijere, djelovao je upravo kroz sve ove segmente transformacije tehnološkog aspekta filmskog jezika, ostavši kroz sva desetljeća promjena uvijek i samo svoj.

Ken Russell rođen je 1927. godine u Southamptonu, gdje je, privučen zovom mora, od malih nogu sanjao o karijeri na brodu, no kada je sa 17 godina otišao u mornaricu, doživio je slom živaca i posvetio se obiteljskom poslu s cipelama. Balet i gluma odveli su ga u pravcu kreativnosti, koja mu je nakon studiranja fotografije otvorila vrata BBC-a, gdje je počeo s režijom televizijskom projekata.

Iako je već na TV-u pokazao da je njegov autorski pečat drukčiji od većine kolega, a posebno u sukobu s tada dominantnim mainstreamom, općenito se smatra da je 'poludio' nakon uspješne karijere u kinima – nakon što je

bio nominiran za Oscara za film 'Women In Love' (zlatni je kipić kući odnijela Glenda Jackson u kategoriji najbolje glumice), otpočela je njegova karijera jedinstvenog provokatora, kojem je sljedba vlastitih vizija bila važnija od provokacije kao takve.

Ona je dolazila usput, u paketu, s naslovima poput adaptacije psihodelične rock opere 'Tommy', koja je katapultirala The Who na veliko platno kao jedinstveni suživot riffova i neukroćene vizualne dekadencije ili spomenutog 'The Devils', s Vanessom Redgrave kao opaticom u gradiću koji je 'napao' vrag osobno (prvi necenzurirani DVD mogao bi se pojaviti 2012., kažu posljednje najave). Roger Daltrey iz The Who bio je Franz Liszt u 'Lisztomaniji'; mršava manekenka Twiggy glumila je u 'The Boy Friend', Russellovoj posveti holivudskim mjuziklima tridesetih, a za potrebe 'The Dance of the Seven Veils: A Comic Strip in Seven Episodes', Richard Strauss postao je nacist koji uživa u valcerima dok SS-ovci muče Židove. Nakon svega toga, 1980. godine, čak se okušao i u Hollywoodu, s halucinogenom odom 'Altered States' i Williamom Hurtom u glavnoj ulozi. Uz opere i glazbene spotove ('Nikita' Eltona Johna), stigao je režirati i Hugha Granta kao vampira u 'The Lair of the White Worm'.

Glazba, umjetnost, seks, nasilje, nadrealizam i seciranje svih dimenzija ljudske prirode bile su vječna opsesija njegovog opusa. Odlaskom Russella, ostaje nam velika rupa, jer danas se malo tko hrabro, dosljedno i originalno hrva s takvim motivima, a da istodobno ostaje izvan sustava i beskompromisno slijedi svoju viziju. Autora je sve manje, stara garda odlazi, ali srećom, filmovi ostaju.