Jedan od najzaposlenijih domaćih glumaca, posebno kad je riječ o televiziji i kazalištu, Hrvoje Kečkeš godinama nas oduševljava raznim ulogama. Za njega je nemoguće izgovoriti ijednu lošu riječ. Velika je dobričina, uvijek pristojan, skroman, nenametljiv i prije svega miroljubiv umjetnik koji nam je otvoreno govorio o svojim ispušnim ventilima - nogometu i glazbi, izlječenju od alkoholizma i želji da uskoro postane otac
Nekadašnji l'enfant terrible danas uživa u svakoj radnoj minuti, a trenutačno se sprema za premijeru satiričkog kabarea '(B)luzeri narodnjaci' u 28. studenog te premijeru predstave 'Maratonci trče počasni krug' koja će biti 22. prosinca.
Kad se razgovara s Hrvojem Kečkešom, ni po čemu se ne može zaključiti da je nekim svojim angažmanom zasićen ili da je općenito umoran od posla.
'Kad se čovjek dobro organizira, onda je sve lagano.Kako godine idu, sve sam organiziraniji. Kazalište mi je baza i katarza. Kad imam ljetnu pauzu od dva mjeseca, to mi čak mi zna biti i previše. Ujutro imam probe, navečer predstave, a sve što je povrh kazališta to se gađa u neko slobodno vrijeme', kaže glumac.
Komentirao je to što se danas mnogo predstava ugasi nakon svega sedam ili osam izvedbi i frustrira li glumce kad projekt u koji ulože vrijeme, energiju i trud preko noći nestane sa scene.
'Mi u kazalištu Kerempuh dugo nismo imali takav primjer. Naše se predstave odigraju barem 50 puta. Ostala kazališta imaju drugačije postavljene stvari, ali mi imamo specifičnu publiku koja kod nas može računati na humor, smijeh. Nije ugodno ako neka predstava ne uspije, ali nije ni to kraj svijeta. Ponekad je važno upustiti se u rizik koji nekad upali pa to bude fenomenalno, a nekad nažalost ne upali', ističe. Dodaje kako je u duhu recesijskih vremena znatno pao posjet publike u kazalištima te da je recept za ponovno privlačenje publike samo u dobrim hit-predstavama.
On se u svakom svom projektu trudi pronaći nešto što ga veseli, a dosad je dobivao uloge koje su mu odgovarale.
'Nije bilo nikakvih uloga koje bi me iznenadile. Bilo bi zanimljivo okušati se u dramskim, ponešto serioznijim tekstovima, težim komadima, ali ima vremena za to', kaže. Zbog prepoznatljivosti i omiljenosti kod publike, u novije je vrijeme postao zaštitno lice Optima Telekoma.
'Za reklame se zna da su simpatičan posao koji ne opterećuje glumce. Oko takvih projektića znaju se okupiti kreativni ljudi sa sjajnim idejama pa to ispadne dobra stvar, kao ispušni ventil. Ne iziskuje puno vremena, a cijena je, da se ne lažemo - unosna. Svakom su glumcu reklame s financijske strane drage i dobrodošle za odraditi', rekao je.
Ispušni mu je ventil dugogodišnje igranje nogometa svakog ponedjeljka. Dinamo mu je sveto ime, a u sportu je uživao prije nego u bilo čemu drugom. U nogomet se zaljubio na prvoj utakmici na koju ga je otac odveo, no nije mu žao što se nije okušao kao profesionalac.
Od početka godine smršavio je sedam kilograma bez posebnih napora i dijeta. Kombinacija sporta, posla i uravnoteženije prehrane pokazala se dobitnom u njegovom slučaju.
'Održavam kilažu od 75 kilograma zadnjih mjeseci. Jedem redovito i ništa nisam izbacio iz prehrane, jedino sam smanjio potrošnju i unos što je zapravo pravi recept', tvrdi. Više je puta izjavio kako njegova supruga Vedrana odlično kuha, ali on joj se rijetko pridruži u kuhinji.
'Prije je to bilo češće i isticao sam da volim kuhati. Volim to i sad, ali je supruga totalno preuzela stvari oko kuhinje u svoje ruke, tako da joj se previše ne petljam u posao', smije se simpatični glumac.
Sa suprugom Vedranom 11 je godina u braku, a zajedno su još od 1998. godine.
'Za dobar brak je važno prijateljstvo, razumijevanje i povjerenje', ističe. Priželjkuje djecu i kaže da vjeruje kako će mu se ta želja uskoro ispuniti.
Uz glumu i nogomet bavi se i glazbom pa ne zapostavlja svirku s kazališnim bendom Chishche Lishche.
'Nekoliko puta godišnje ili nas pozovu ili sami organiziramo svirke po klubovima. Već smo obišli barem jednom sve zagrebačke klubove. Kad bismo imali više vremena, više bismo i svirali, ali kad god skužimo da neko vrijeme nismo svirali, sami se pobrinemo za svirku. U predstavi '(B)luzeri narodnjaci' ćemo svirati narodnjake. (smijeh) To uopće, moram priznati, nije jednostavno za odsvirati. Svirat ćemo manje-više poznate hitove poput 'Jarane, jarane', 'A ti si me čekala', 'Putuj, putuj srećo moja', ali su sve te pjesme zapravo prepjevi s nekim dnevnopolitičkim tekstom, komentarom na aktualnu situaciju', otkrio je.
Godine 2009. završio je na odvikavanju od alkohola, a iz te je borbe izašao kao pobjednik. Ispričao nam je kako danas gleda na te dane.
'Već je dugo prošlo od toga i sad mi se to čini kao neki drugi život. Čovjek nikad ne smije zaboraviti na to, treba uvijek biti na oprezu jer je to vrag s kojim sam se dugo mučio. Trebalo mi je dugo vremena da počepim sve male otvore i rupice kroz koje se taj on mogao ponovno uvući. Ali kad je čovjek fokusiran i kad, hvala Bogu, ima sreću da je u stabilnoj okolini, ima podršku osoba do kojih mu je stalo, sve je moguće. I prije sam često govorio da je to zapravo bio moj zakašnjeli pubertet. Fokus na posao mi je itekako pomogao da to maknem od sebe. Sad na to gledam kao jedno iskustvo kroz koje je bolje da se ne prolazi, ali isto tako ako čovjek u takvoj situaciji zna dobro sam sebe procijeniti - može za daljnji život izvući neke korisne lekcije', ispričao je Hrvoje.
U najtežim životnim trenucima nije ni najmanje osjetio osudu ili okretanje leđa od supruge, roditelja, prijatelja, kolega i uprave kazališta.
'Svi su mi bili veliki support. Postojali su neki neugodni trenuci za mene, ali upravo u njima sam našao putokaz koji me smjestio u realnost i pokazao kojom stranom trebam krenuti', rekao je.
Bolničke dane u zagrebačkoj psihijatrijskoj klinici Vrapče podnio je lakše jer je, kaže, prilagodljiv, snađe se u raznim situacijama.
'Bilo mi je jasno da vrijeme ondje moram posvetiti apsolutno sam sebi. Nisam si to predstavio kao neki godišnji odmor gdje moram riješiti stvar. Nakon prvog šoka i prvih dana provedenih ondje, dani su mi bili podnošljivi', ističe. Prokomentirao je i temu koja se prešućuje - da mnogi u glumačkoj profesiji imaju problema s alkoholom te je li javno priznanje već pola uspjeha.
'Svi koji se bave javnim poslom su pod povećalom. Nisam sklon toj teoriji da je to nešto što posebno pogađa našu profesiju jer nijedna profesija nije cijepljena od toga. S druge strane možda mi imamo odgovornost da ukažemo na problem te da svojim primjerom pokažemo da je alkoholizam ozbiljna stvar. Sklizak je teren i jako je tanka granica između konzumacije i ovisnosti. To se ne prepoznaje lako, no nažalost, kad se taj problem prepozna, već je kasno da se vrati samo na društvenu potrošnju', izjavio je.
Hrvoje je sa suprugom Vedranom već 11 godina
Majka mu je, izjavio je, najveća obožavateljica
Glumac obožava nogomet i redovito ga igra
U bendu Chishche Lishche svira bas gitaru
