Jedni od rodonačelnika agresivnije vrste metala, kalifornijski sastav Slayer, dolazi nam 1. lipnja u Zagreb po peti puta, ovoga puta na Velesajam u sklopu svjetske turneje s njujorškim thrasherima Anthrax. Tim povodom, popričali smo s jednim od osnivača benda, gitaristom Kerryem Kingom, o trideset i pet godina njihovog postojanja, vjerskim organizacijama koje ih od početka karijere opsjedaju, ali i Kingovoj kolekcionarskoj opsesiji – zmijama
Uz Metallicu, Megadeth i Anthrax, Slayer su stožerni bend američkog metala, koji već trideset godina dere po svojoj kombinaciji izravnih tekstova, ljutih rifova i nemilosrdnog bubnjanja. U tako intenzivnoj karijeri bilo je uspona i padova, a najpotresniji trenutak svakako je bio smrt osnivača i gitarista Jeffa Hannemana 2013., kojoj su kumovali ugriz otrovnog pauka i ciroza jetara. Prošle su pak godine zaratili s bivšim bubnjarom Daveom Lombardom, koji je u jeku javnog iznošenja prljavog rublja oko neravnomjerne raspodjele bendove zarade svirao u Zagrebu s bendom Philm (on se u međuvremenu raspao, a danas Lombardo svira sa Suicidal Tendencies).
Cijelu ih karijeru prate optužbe vjerskih organizacija za zlonamjerna tekstualna koketiranja sa sotonizmom, koje je bend toliko puta morao opovrgavati da su se od toga već umorili. S druge strane, fanovi im odaju priznanje zbog jedinstvenog, brzog i agresivnog glazbenog stila, osobito oličenog na legendarnom polusatnom albumu 'Reign in Blood', koji danas, trideset godina nakon izlaska, zvuči kao teško dosegnuti klasik žestoke glazbe. Pročitajte, stoga, što o svemu kaže Kerry King, uz pjevača i basista Tom Arayu jedini originalni član i osovina današnjeg Slayera.
Za par dana krećete na europski dio turneje s Anthraxom. Nakon Sofije, drugi zajednički koncert dogodit će se u srijedu u Zagrebu. Pretpostavljam da vam to vraća uspomene na dane 'velike metal četvorke' i turneje Clash of the Titans, na kojoj ste zajedno nastupili potkraj osamdesetih?
Zanimljivo je da je Anthrax bio jedini bend u toj ekipi s istočne obale. Mi, Metallica i Megadeth smo bili sa zapada, to se tad drukčije gledalo. Poanta je bila u tome da smo svi bili slični, a da toga nismo bili niti svjesni. Svirali smo glazbu koju volimo, super se zezali. Danas takvih stvari više nema. Na kraju smo prije par godina napokon složili tu Big 4 turneju, koja se tad iz ovih ili onih razloga nikako nije mogla dogoditi. Mislio sam da će to biti super fanovima, ali na kraju je ispalo super i meni. Ono, Metallica se uvijek kretala u nekim drugim krugovima, i onda napokon završiš s njima i družiš se. Takve stvari me nadahnjuju.
U Hrvatsku dolazite peti put. Ovoga puta, klima u društvu je nešto drukčija. Proteklog vikenda u Zagrebu se dogodio veliki prosvjed protivnika pobačaja, a konzervativna revolucija je uzela maha. Slično je i u ostatku Europe, a obrise toga vidite i u Trumpovoj kampanji u SAD-u. Kako ste u pjesmama i javnim istupima skloni kritici takvih pogleda na svijet, što kažete – posustaje li svijet pod naletom konzervativizma?
Ukratko, sve ovisi – i oduvijek je ovisilo – o tome tko ima platformu, tko na njoj govori, a tko sluša. Nesigurni ljudi su nesigurni jer misle da svi trebaju vjerovati u ono u što oni vjeruju. Trideset godina sam u ovom poslu, i na početku sam bio dosta drukčija osoba. Tad sam mislio da su svi kao ja, no danas mi je jasno da nisu. Ne znam sve o svemu. Nikad nemojte misliti da znate sve. Naučite nešto danas za sutra, i budite zahvalni na tome.
Uoči koncerata u SAD-u često ste se suočavali s prosvjedima vjerskih skupina, koje su doslovno tumačile kritiku vjere u vašim tekstovima. Kako biste postupili da se to dogodi sada?
To se i dalje događa. Obično je riječ o vjerskim skupinama, barem u SAD-u. Ne mogu vjerovati da i dalje dolaze, jer ljude očito nije briga. Ako u to vjerujete – samo izvolite. Neka vas svi naši fanovi ismijavaju, jer zbilja ćete ispasti smiješni. No daleko bilo da ću im to braniti. Svatko živi život onako kako ga vidi.
Prvi nastup Slayera u Zagrebu - Dom sportova 1998.
Veliki broj vaših pjesama bavi se smrću. Glazbeni svijet posljednjih mjeseci svjedoči odlasku sve većeg broja legendi, a jedna od njih je i vaš gitarist, Jeff Hanneman. S njim ste osnovali Slayer, a nakon njegove smrti, ipak ste odlučili nastaviti s radom. Što vas je nagnalo na to?
To je moj posao. Ne želim mijenjati ono čime se bavim. Ne želim novi posao, ne želim novi bend. Odluka je bila teška, ali to radim cijeli život. 35 godina sviram u Slayeru, i ne želim raditi ništa drugo.
Jeffa je zamijenio Gary Holt, bivši gitarist thrash metal legendi Exodus. Kako se on nosi s tim pritiskom? Radite li s njim možda na nekom novom materijalu?
Odsvirao je solaže na našem novom albumu, a radimo i na nečem novom. Album smo izdali prije 10 mjeseci. Ne mogu baš reći da sam pričao s njim o tome da to i snimimo, ali možda se to i dogodi, možda ne…
Imali ste i napetu situaciju s bivšim bubnjarom Daveom Lombardom. Kako gledate na odnos s njime danas, radite li na nekom obliku pomirenja, makar ljudskom?
Ne. Istina, tu vrijedi ona 'nikad ne reci nikad', jer sam to već par puta rekao u devedesetima kad je Dave bio u bendu, pa otišao, pa se opet vratio. Osobno – a znam da govorim i u ime Toma (Araye, op.a.) – vrlo teško mogu zamisliti da će se to ikad ponovno dogoditi.
Ovako Slayer zvuče uživo danas
I vi i Tom Araya ste ljudi u pedesetima, s djecom i obitelji. Kako usklađujete činjenicu da cijeli život svirate agresivnu glazbu s obiteljskim obvezama?
Pa u društvu je normalna pojava da ljudi odrastu. Ne bih rekao da odrastanje ima veze s time što slušaš u životu. Djeca isto tako dođu u dob kad spoznaju što se njima sviđa. Ljudi me sretnu i kažu 'aha, ti si iz Slayera? Slušao sam vas prije 20 godina', a ja im odgovaram 'zašto nas ne slušaš sad?'. Onda oni kažu 'pa ono, imam obitelj, klince…', na što im uzvratim – kakve to ima veze, klincima će Slayer biti zakon (smijeh).
Od svih bendova i glazbenika koji su utjecali na vas, koje biste izdvojili?
I kad sam počinjao, a i danas, mislim da je Glenn Tipton iz Judas Priesta jedan od najboljih svirača ikad. Ali da nije bilo Black Sabbatha, ne bi bilo metala.
Sviraju na oproštajnoj turneji u Budimpešti isti dan kad i vi u Zagrebu, možda vam odvuku malo publike…
Čuj, meni je kod Black Sabbatha uživo upravo najbolja stvar ta što sviraju to što sviraju, i samo stoje na bini, ne miču se puno.
A što s bendovima na koje je Slayer utjecao, biste li među njima mogli izdvojiti najbolji?
To je teško, znam da smo utjecali na mnoge, ali nije baš da to pratim. Iskreno, ne znam ni tko sve ide na turneju s nama ovog ljeta. Saznat ću kad dođem svirati (smijeh).
Poznati ste i kao veliki ljubitelj zmija, čak imate i farmu na kojoj ih čuvate. Vodite li neku s vama na turneju? Mogu li zmije uopće putovati i kako to izgleda?
Iznošenje iz zemlje i transport su malo problematični. Iskreno, to baš i nije u najboljem interesu ekipe koja putuje na turneju. A nisam ih dugo ni obišao, otprilike 2 mjeseca nisam bio u skladištu. Javim ti kad saznam...
