'Batler' je osrednji film koji na sreću publike zna biti zanimljiv, ali unutar dva sata trajanja često i naporan u očitom 'guranju' moralnih poruka, koliko god bile dobronamjerne. Mana nije (naravno) u samoj temi diskriminacije već u potpunom zanemarivanju ostalih problema svih razdoblja u kojima glavni lik sudjeluje. Stvara se osjećaj iznimne jednostavnosti, poput dječjeg filma gdje su svi likovi zaokupljeni jednim problemom, a da pri tome ostatak svijeta ne postoji. Iako je film zamišljen kao pogled na politička zbivanja kroz život glavnoga lika, slično 'Forrestu Gumpu' (kao što su mnogi vanjski kritičari napomenuli), gledatelj ne dobiva očekivani osjećaj 'osobnosti'. Drugim riječima, cijeli film 'igra' na emocionalnu kartu dobrog batlera i kako se on sa obitelji ponaša tijekom raznih povijesnih događaja, ali na žalost, nama to nije primarni interes. Zašto? Brojne povijesne ličnosti tumače poznata glumačka lica. Uzmimo kao primjer Robina Williamsa u kratkoj ulozi Eisenhowera. Mi ne vidimo taj lik, već Williamsa kao glumca i javnu ličnost. Slično bi bilo primjerice ubacivanje Nicolasa Cagea kao sporednog goblina u 'Hobbitu', sve što bi zapamtili je njegovo lice, bez uživljavanja u lika. To ne znači da brojni slični 'primjeri' u ovome uratku ne odrađuju dobar glumački posao, naprotiv, ali njihova kratka pojavljivanja samo nam odvlače pozornost iz krivih razloga, umjesto da nas dodatno udube u emocionalno 'putovanje'. Rezultat je traljava obiteljska priča isprepletena zvijezdama kojima jedini politički problem predstavlja rasna diskriminacija.

Zaključno, 'Batler' je očiti oscarovski proizvod koji će možda i osvojiti neku nagradu jer teško je zanemariti dobru glumu svih uključenih, ali iznenađujuće neinspirativna režija Lee Danielsa, srcedrapajuće očita glazbena podloga i cjelokupno često naivan pogled na svijet čine samo osrednju dramu koja je daleko od klasika žanra.