Zanimljivo mi je gledati emisiju 'Pola ure kulture' od njezina povratka na ekrane. Do određene mjere mi je drago što je opet u programu jer kulturnih sadržaja na glavna dva programa HTV-a ima toliko malo i taj manjak ocrtava tragičnu istinu da je većina građana Republike Hrvatske za kulturu zainteresirana samo onda kada se imenuje ministar ili ministrica kulture (a i tada NE iz bilo kojeg razloga povezanog s kulturom) - da je jedna takva, kulturna, pa onda još k tome i pristojno popularna, čak brendirana emisija itekako dobro došla.

S druge strane, riječ je o emisiji koja je već neko dulje vrijeme (čak i ako izostavimo njezino privremeno ukidanje za radmanovizije) u nekim svojim segmentima podosta problematična, počevši od vidljive ideološke podijeljenosti ekipe koja radi emisiju, preko povremeno bizarnih najava priloga Branke Kamenski, koje znaju zvučati kao nabiflani odlomci iz školskih zadaćnica, a završivši na snažno svjetonazorski obojenim prilozima, pogotovo onima u kojima neki 'gost komentator' razglaba neki aktualan fenomen.

Zadnja spomenuta komponenta nije bez razloga spomenuta kao finale, odnosno kao 'šećer' koji dolazi na kraju jer je to u zadnjim godinama postojanja i emitiranja 'Pola ure kulture' postao najbogatiji izvor materijala za čuđenje, šalu i zgražavanje. Od nekadašnjih glumačkih legendi koje svoje komentare izlažu tako da se obraćaju bisti Franje Tuđmana, preko bujice opskurnih političkih komentatora koji se s kulturom dotiču samo onda kada joj naume spočitnuti nedostatak krvno-zemljane časti hrvatske pa sve do otvorenih političkih pamfleta zamaskiranih u zabrinutost za određene kulturne trendove, to je postao jedan od momenata u emisiji 'Pola ure kulture' koji se nije mogao nazvati nikako drugačije nego suludim izletom u nadrealno.

Otkad se 'Pola ure kulture' vratila u program HTV-a, vratila se i sa svim svojim dobrobitima i sa svojim problematičnim momentima. Očito to dobro prolazi među publikom ili među upravom, teško je reći. Sinoćnja je emisija izvrsna ilustracija te 'dobitne kombinacije'. Red priče o mladim hrvatskim predstavnicima na sajmu knjiga u Frankfurtu - poprilično pristran i začinjen komentarima samo onih 'stručnjaka i dionika' koji kontroverzan izbor ovogodišnjih predstavnika opravdavaju ili racionaliziraju izjavama kao što je 'imamo mi i ozbiljnijih problema', red razglabanja o Nobelovoj nagradi Bobu Dylanu, gdje se, čudna mi čuda, iz nekog razloga ipak našlo mjesta da se predstavi i one koji je pozdravljaju i one koji baš i ne, humoristično-konceptualni prilog o konceptualnoj 'Knjizi za svakoga' Željka Bosanca koji je u svojem već prepoznatljivom stilu snimio Vedran Kukavica, a negdje između svega toga i - glavni hit!

'Glavni hit', odnosno ono što sam već prije nazvala suludim i nadrealnim trenutkom sinoć je bio komentar Slobodana Prosperova Novaka, u kojem se osvrnuo na primjedbu Arsena Bauka o tome da kratica jednog novog ministarstva u Vladi glasi ZA DOM SP. Nazivajući tu Baukovu primjedbu totalnim pretjerivanjem ili već nečim sličnim, ugledni je intelektualac, međutim, u svojem komentaru onda otišao ne samo korak, nego nekoliko stotina milja dalje. Zapitao se, naime, zašto onda Arsenu Bauku ne smeta naziv Apis, naziv jedne informatičke tvrtke koja sudjeluje i u obradi izbornih rezultata te potom objašnjavajući tko se još zvao Apis - osnivač organizacije Ujedinjenje ili smrt, poznatije još i kao Crna ruka. Bacio se Slobodan Prosperov Novak u priču o Dragutinu Dimitrijeviću Apisu kao da je fakat riječ o nečemu važnome, nudeći pritom i svoje mišljenje o tome je li dotični gori od Draže Mihajlovića i kapetana Dragana, ne propuštajući ni spomenuti da je dotični bio pomilovan, točnije, oslobođen svih optužbi u Jugoslaviji i... ne znam što je dalje bilo, u jednom mi je trenutku mozak poručio da ne može više obrađivati to što gledam i otišao je na odmor na neki kabelski kanal. S onim zrncima koncentracije koja su mi ostala uspjela sam se samo po tko zna koji put zapitati - kakve to veze, dođavola, ima s IČIM rubno vezanim uz kulturu???

Ali ima. Uzme li se u obzir da je emisija 'Pola ure kulture' valjda jedini mainstream televizijski sadržaj koji možemo gledati na Prvom programu HTV-a (osim 'Vijesti iz kulture') i uzme li se u obzir da se u toj emisiji takvi nadrealni međuci njeguju već sasvim pristojan broj godina, onda to valjda i jest neki doživljaj kulture u Hrvata. S obzirom na sve druge teme povezane s kulturom koje ovih dana zanimaju prosječnog stanovnika Republike Hrvatske - možda taj nadrealizam i nije nimalo neobičan.