Konstanta u ovoj 30 godina dugoj karijeri je prije svih ostalih Miranda Đaković. Dinamo Putokaza koja ih je prvi puta okupila 22. veljače 1984. godine i potom vodila i vodi punih 30 godina. U tih 30 godina, kroz Putokaze je 'prošetalo' 400 pjevačica i pjevača. Objavili su 12 albuma i jedan DVD. No ono što je puno važnije jest činjenica da nisu nastavili kako su započeli te davne 1984, već su iz albuma u album istraživali i pomicali glazbene granice. Kako svoje tako i granice po pitanju žanrova, stilova, aranžmana, spotova, suradnji… I tako je došao red na 'Porculan'. Možda bi bilo bolje da su prigodno album nazvali 'čvršće' a ne tako krhko, međutim izbor naziva albuma svojevrsna je umjetnost. Kao uostalom i pisanje stihova i izbor riječi koje sjedaju u pravom trenutku na pravo mjesto. Upravo zbog toga se 'Porculan' s razlogom izdvaja od svega ostalog što možete danas čuti na domaćoj, ali i regionalnoj sceni.

Dugogodišnja suradnja Mirande Đaković s vrhunskim slovenskim producentom i skladateljem Iztokom Turkom, koja se nastavila i na ovom albumu, idealna je kombinacija. Već su na prethodnom albumu 'Mjesec' (2009) pokazali da je Turkova glazbena ostavština iz vremena Videosexa bila daleko ispred svog vremena koju je uz Mirandu sjajno prilagodio sadašnjem vremenu na spomenutom albumu. I dok se Miranda ponovo pobrinula za glazbu i tekstove, Turk na 'Porculanu' potpisuje instrumentalne aranžmane, glazbenu izvedbu, produkciju, programiranje, miksanje i mastering. Kreativna manufaktura Đaković-Turk ponovo je proizvela izvanserijsko djelo. Djelo čiju vrijednost možda nećete otkriti nakon prvog slušanja jer je riječ o višeslojnom ostvarenju skrivenih zvukova i aranžmanima kompleksno i gdje elektronika igra podjednaku ulogu kao i vokalne dionice. Na momente glazbeni aranžmani podsjećaju na ranu Bjork ili zvukovno i aranžmanski na aktualnu i još nedovoljno otkrivenu Lauru Mvulu i njezin debi album 'Sing to the moon'. Upravo zbog toga je 'Porculan' djelo u kojem možete doista uživati slušajući ga.

U uši, nažalost, ipak upadaju neke pjesme koje neodoljivo, prvenstveno zbog vokalne izvedbe i melodije, neodoljivo vuku na estradu poput 'Moja mala (prijateljica)' 'Ljubav koja voli' i djelomično 'Ja, sebi, moja', ali prije zbog teksta, a manje zbog melodije. Za nijansu drugačije od ostalih 11 s albuma i začuđujuće drugačije, ali još uvijek u prepoznatljivom paketu. Album otvara sjajna 'Ja, ti' (ujedno i prvi singl) u kojoj možda na najbolji način dolazi do izražaja sva skladateljska umješnost Iztoka Turka u fuziji s lijepim glasovima Putokaza i Mirandinim vokalnim aranžmanima. I dok su na 'Mjesecu' daleko više istraživali, dajući si za pravo da na momente mogu sudjelovati na Muzičkom bijennalu Zagreb, na 'Porculanu' su nekako više okrenuli pjesme na toplinu. Da su se i dalje poigravali fuzijom glasova i zvukova, možda bi bili avangardniji, no ovako su daleko više radio friendly. 'Porculanu' nedostaje jako, jako malo da bude fantastičan, ali je i ovako izvanserijski proizvod kojem se samo možemo pokloniti i uživati u glazbi, aranžmanima i sjajnim vokalima.

30 godina biti drugačiji, a dosljedan sebi, popularan, a avangardan, doista ne može svatko. Putokazima to nekako polazi za rukom, čemu je dokaz i novi, 13. album 'Porculan'. Poput pravog porculana koji stoji u vitrini, i ovaj 'Porculan' ima veliku vrijednost.

Ocjena: 8/10

Izdavač: Dallas Records