Potom je Puhovski dodijelio nagradu koju od prošle godine dodjeljuje najboljem autoru njegove generacije. Ovog puta nagrada Mojoj generaciji pripala je Marcelu Łozińskom za njegov film Otac i sin na putu. „Nije lako biti dijete. Ni mlada osoba. Nositi se s traumama svijeta u kojem se odrasta, uključujući i one koje dolaze iz okuženja koje bi nas trebalo najviše štititi – vlastite obitelji. Rezanje emocionalne pupčane vrpce stoga je gotovo uvijek teško i bolno. Nije međutim jednostavno biti ni roditelj. Pogotovo otac. Očekivanja su često veća od mogućnosti, a spoznaje o promašenim šansama gotovo uvijek dolaze prekasno. Pa je i suočavanje s njima – gotovo uvijek teško i bolno. No, dok o traumama odrastanja postoje stotine igranih i dokumentarnih filmova, pa i čitav jedan podžanr (coming of age), dokumentarci o problemima roditelja, posebno očeva, mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Stoga nagrada Mojoj generaciji ove godine ide poljskom dokumentarističkom majstoru Marcelu Łozińskom za njegov sjajan film Otac i sin na putu u kojem iskreno, nježno i prema sebi bespoštedno analizira svoj odnos sa sinom, također značajnim dokumentaristom Pavelom“, izjavio je Puhovski.

Phone Dox nagrada dodjeljuje se za najbolji film snimljen mobitelom, a od pet prikazanih naslova prema sudu žirija u sastavu videoumjetnice Ane Hušman te redatelja Andreja Korovljeva i Tomislava Jelinčića najbolji je turski film Život s Levijatanom autorice Şirin Bahar Demirel.  „Autorica Şirin Bahar Demirel, kompilirajući osobne trenutke sudionika prosvjeda u Turskoj, na intiman i idiosinkratičan način sublimira iskustva pojedinca u turbulentnom povijesnom trenutku. Javni prostor istanbulskih trgova i ulica kroz subjektivne kadrove prosvjednika postaje pozornica za intimne drame malih ljudi koji preko djelovanja i iskustva postaju dio kolektivne povijesti“, pojašnjenje je spomenutog žirija.

O najboljem naslovu iz programa Teen Dox, tj. filmu koji najbolje progovara o problemima mladih ove godine odlučili su učenici i učenice Prve privatne gimnazije u Zagrebu. Najbolji je švedski film Otvorenih očiju autora Erika Bäfvinga. „Četrnaest minuta, dvadeset osoba i dijete; najkompleksnije emocije uokvirene u čistu jednostavnost fotografija. Ovo je film koji nas je raznježio i dotaknuo najljepše i najbolnije iskonske emocije u nama. Mislimo da se svi s njime mogu poistovjetiti. U jednom trenutku svi smo se zapitali: Tko sam zapravo JA?“, tim je riječima žiri pojasnio svoju odluku. Posebno priznanje pak osvojio je španjolski film Crveni tepih autorskog dvojca Manuela Fernándeza i Iosua Lópeza.

Movies That Matter nagrada dodjeljuje se filmu koji na najbolji način, po mišljenju stručnog žirija, promiče ljudska prava. Žiri u sastavu Sanje Sarnavke, predsjednice ženske udruge B.a.B.e., redatelja Eda Moschitza i Vetona Nurkollarija, umjetničkog direktora DokuFesta, najboljim je filmom proglasio Cjevovod autora Vitalija Manskog. „Prikazujući živote običnih ljudi koji žive duž jednog od najvećeg europskih projekata, polako se susrećemo s njegovim brojnim paradoksima. Zagađene rijeke i mrtva riba, neobični zlatni spomenici koji podsjećaju na razdoblje komunizma i rašireno siromaštvo s jedne strane prepleću se s prizorima bogatstva s druge strane. Citat iz filma izvrsno parafrazira suštinu ovog izvrsnog dokumentarnog filma: Zemljama u tranziciji demokracija znači siromaštvo.“ Posebna priznanja u ovoj kategoriji osvojila su dva naslova: hrvatski film 4. Majmun redatelja Hrvoja Mabića i sirijsko-njemački film Povratak u Homs autora Talala Derkija.

Uslijedile su nagrade koje se dodjeljuju u službenoj konkurenciji. Mali pečat dodjeljuje se najboljem filmu mladog/e autora/ice do 35 godina. Ove godine žiri u sljedećem sastavu - Marcel Łozinski, redatelj i pročelnik Odsjeka za dokumentarni film na Filmskoj školi Wajda te redateljice Ivana Mladenović i Lidija Špegar – Mali pečat dodijelio je filmu Posebna potreba autora Carla Zorattija. „Posebna potreba film je u kojem je redatelj uspio bez patetike prikazati djelić života autistične osobe. Film kroz humor, ležernost i osjetljivost prema glavnom junaku razotkriva univerzalnu potrebu ljudskog bića: biti voljen,“ pojasnili su članovi žirija svoju odluku. Posebna priznanja u ovoj kategoriji dodijeljena su filmovima Priče koje kazujemo Sarah Polley i Dvorište autorice Aly Muritiba.

Veliki pečat u regionalnoj konkurenciji dodijeljen je talijanskom filmu Sacro GRA autora Gianfranca Rosija – mišljenje je to žirija koji su činili Charlie Phillips, zamjenik direktora festivala Sheffield Doc/Fest, Ryan Harrington, direktor dokumentarnog programa na Filmskom institutu Tribeca te Julian Tabakov, redatelj i prošlogodišnji osvajač Velikog pečata u istoj kategoriji. „Ovo je savršen primjer majstorski napravljenog filma koji istražuje kako se različiti dijelovi čovječanstva nose sa svakodnevicom. Predivno snimljen, film je dokaz istinske vještine. Autorova ruka uvijek je prisutna, razmišlja i daje ljudskost subjektima na ekranu.“ Posebna priznanja u ovoj kategoriji osvojili su bugarski film Gotovo divan život Svetoslava Draganova te mađarski film Bujica Ljubavi autorice Ágnes Sós.

Konačno, o najboljem naslovu iz međunarodne konkurencije odlučivao je žiri u sastavu kojeg su činili Damir Čučić, redatelj i producent, Jean-Pierre Rehm, direktor Međunarodnog filmskog festivala FIDMarseille te Josh Gibson, redatelj i prošlogodišnji dobitnik nagrade u ovoj kategoriji. Veliki pečat osvojio je čileanski film Posljednja postaja autora Cristiana Sota i Cataline Vergare. „Žiri sa zadovoljstvom dodjeljuje Veliki pečat ZagrebDoxa filmu Posljednja postaja. Tiho i dostojanstveno, ovaj film prikazuje živote onih koje je odbacilo i društvo i njihove obitelji. No stari ljudi nisu toliko subjekt koliko metabolizam filma. Njihovi životni ritmovi odjekuju filmom i čine filmski svijet. Zvukovi se alkemijski pretvaraju u zaboravljene uspomene. Žiri čestita autorima što su pronašli nijansiran ritam i tempo koji nam omogućuje da doživimo ljudskost na kraju života,“ pojašnjenje je žirija. Posebna priznanja u ovoj kategoriji osvojili su filmovi Povratak u Homs Talala Derkija te Ne Me Quitte Pas autora Nielsa van Koevordena i Sabine Lubbe Bakker.

Na samom kraju ceremonije producentica festivala Lucija Parać i producentica ZagrebDox Pro-a Tamara Babun dodijelile su najveći pečat ZagrebDoxa direktoru Nenadu Puhovskom. Nenad Puhovski zahvalio se na nagradi svojim najbližim suradnicama i napomenuo da ovaj festival ne bi funkcionirao bez više od 130 članova tima među kojima su većinom volonteri.

U nedjelju, 2. ožujka bit će prikazan poseban program Best of Fest koji uključuje projekcije svih nagrađenih filmova i to u terminima od 12 do 22 sata u dvoranama 1, 4 i 5. Cijena ulaznica za svih pet projekcija u jednoj od dvorana iznosi 35 kuna, a za pojedinačnu projekciju 15 kuna.  Nagrada za najbolji film po ocjeni publike bit će dodijeljena u nedjelju, 2. ožujka, a sponzor nagrade publike je Hrvatski Telekom.