TKO/ŠTO/KAKO/KADA Nakon ne baš kratkog i bezbolnog karijernog detour-a, u kojem je napisao i komponirao operu ('Prima Donna'), objavio par live albuma (od toga jedan ispunjenje davnog sna – posvetu obožavanoj Judy Garland, dvostruki 'Rufus Does Judy At Carnegie Hall') te tmurni i žalobni studijski 'All Days Are Nights: Songs For Lulu', posvećen netom pokojnoj majci Kate McGarrigle, Rufus Wainwright se konačno vratio onome s čime se proslavio – melodioznom i intenzivnom barok popu. No ovaj ga je put umotao u prilično šarmantan amalgam ležernog soft rocka sedamdesetih, a gotovo jedino što je ostalo od starog Rufusa njegova je naoko nehajna kabaretska izvedba, ali je stvar ipak na kilometar prepoznatljiva.

Da bi album dobio uvjerljivu retro polituru, za producenta je angažirao još uvijek jako traženog old school soul specijalista Marka Ronsona (Amy Winehouse, Lily Allen, Adele…) i suradnja je čini se prilično dobro kliknula. Ronson je vrlo uspješno uspio re-kreirati ležerni kalifornijski zvuk uglavnom akustičnih instrumenata s naglašeno kičastim, piskutavim električnim gitarama i analognim sintisajzerima, koji je netom prije pojave punka prodavao vagone (najviše Fleetwood Mac, The Eagles, Billy Joel i ovdje možda najbliži Jackson Browne), a za koji mnogi smatraju da je uz prog rock direktno izazvao punk revoluciju. No u cikličkoj evoluciji rock glazbe svaki će se žanr kad-tad vratiti (posljednjih godina soft rock oživljavaju, primjerice Scissor Sisters i Mika, doduše s izraženim camp nagnućem), ma koliko se u nekom trenutku činio potrošenim i omraženim, a Wainwright & Ronson nude zaista reprezentativan komad soft rocka…

OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Album je sasvim ujednačen i nema kvalitativnih iskakanja, značajno je 'veseliji' od prethodnika (Rufus je u međuvremenu postao otac) no nije hitoidan ni na prvu loptu, što se u konačnici pokaže više vrlinom nego manom.

NAJBOLJE STVARI 'Out Of The Game', 'Rashida', 'Perfect Man', 'Jericho', 'Bitter Tears'…

DAKLE... Soft rock će vjerojatno ostati samo usputna stanica na nepredvidljivom Rufusovom putovanju, ali svakako jedna od zabavnijih.

OCJENA: 8,5/10
DATUM IZLASKA: 23. travnja
IZDAVAČ: DECCA/UNIVERSAL MUSIC

JACK WHITE – BLUNDERBUSS

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Nakon što je lani konačno raspustio Stripese i malo spustio loptu s The Dead Weather, s kojima je u manje od godinu dana objavio dva albuma, Jack White se konačno odvažio objaviti album pod vlastitim imenom. U ovakvim se slučajevima obično očekuje kakva akustična, intimistička ploča, no JW svoj solo debi, koji se tematski uglavnom referira na njegov lanjski razvod od supruge Karen Elson otvara trima prljavim garažnim komadima koji se nimalo ne razlikuju od kasnih Stripesa (kao ni ranih Zeppelina doduše) da bi nakon toga ipak nešto usporio tempo i prošarao žanrovima – od psihodeličnog bluza, preko country rocka do soft rocka sedamdesetih.

OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Iako su oba lica koja White ovdje pokazuje odavno viđena, ono 'mekše' i umivenije mu trenutačno značajno bolje stoji od onog već prilično izlizanog garažnog.

NAJBOLJE STVARI 'Hip (Eponymous) Poor Boy', 'Weep Themselves To Sleep', 'Hypocritical Kiss'…

DAKLE Ni korak naprijed ni korak nazad za Whitea, ali takav mu je modus operandi već dosta dugo.

OCJENA: 6,5/10
DATUM IZLASKA: 24. travnja
IZDAVAČ: XL RECORDINGS/DALLAS

JASON MRAZ – LOVE IS A FOUR LETTER WORD

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Nakon multimilijunskog transatlantskog uspjeha svog trećeg albuma 'We Sing. We Dance. We Steal Things' iz 2008., Jason Mraz je postao činjenica koju je teško ignorirati pa onda i nećemo. Iako i dalje piše ubitačno kičaste tekstove (treba li uopće ići dalje od lucidnog naslova albuma?), nos za ležerni, melodiozni kantautorski ultra-soft rock sa zamjetnom količinom duhača, nešto manje gudača i hrpom 'la-la-la-janja' nije ga napustio, a ni suzdržana izvedba mu nije sasvim lišena šarma…

OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Barem trećina stvari ima solidan hit potencijal, ostatak je nešto manje upadljiv, ali još uvijek korektan.

NAJBOLJE STVARI 'The World As I See It', 'Living In The Moment', 'The Freedom Song', 'I Won't Give Up'…

DAKLE... Uza sve mane, blockbusterski chart pop krojen za srednjostrujaški radio i masovnu konzumaciju danas rijetko dolazi u pristojnijem obliku od ovog, makar bio i ovako previše zašećeren.

OCJENA: 6,5/10
DATUM IZLASKA: 16. travnja
IZDAVAČ: ATLANTIC RECORDS/DANCING BEAR