Smrznuti nomadi Tundre, najbogatiji ljudi svijeta i paralelni životi u virtualnim svjetovima obilježili su petak na ZagrebDoxu
Popularnost golemog broja tzv. serijala o Aljasci na kablovskim televizijama, kao i brojnih emisija o preživljavanju, pokazuje da je opsesija hladnim pustopoljinama i lovačko-sakupljačkim načinom života uistinu postala velikim fetišom razmažene potrošačke kulture 21. stoljeća.
Jednom kada je čovjek riješio svoje temelje potrebe – odjeću, obuću, hranu, vodu i sklonište – ostaje mu samo brinuti se oko pronalaska utičnice za punjenje mobitela. Ali geni kao da vrište za izazovima, makar avanturu proživjeli unutar kontroliranih turističkih aranžmana, ili još bolje s TV ekrana, sa sigurne distance, u blizini radijatora i s frižiderom iza ugla.
S ove strane Atlantika, Aljasku zamjenjuju Tundre i Tajge, ali ne kao televizijska fetišizacija slobode gladovanja i smrzavanja, već kao filmsko-dokumentarna inspiracija za 'Knjigu o Tundri'. Herzog je sibirske trapere već prozvao 'Sretnim ljudima', a sada je Aleksej Vahrušev u smrznutoj dubini Čukotskog poluotoka pronašao živopisnog čuvara stada jelena Vukvukai i njegovu zajednicu punu slatke male djece u krznima, koja skakuću po snijegu poput razigranih Ewoksa. Na oko minus 37 stupnjeva.
Vahrušev nije Herzog i svakako je više antropološki orijentiran, nego klasično autorski usmjeren, no film je svejedno odlično, dobrim dijelom meditativno, a za prosječnog Zapadnjaka svakako eskapističko putovanje u zajednicu koja ne brine o tome koju će kravatu odjenuti za ured ili koju će verziju 'Pedeset nijansi sive' skinuti za svoj iPad. Ali se zato nomadski brine o stadu od 14.000 jelena koji znače sve, hranu, odjeću i ritualno zadovoljavanje bogova prirode, u uvjetima kojima ne treba E. L. James da bi život učinili svakodnevnim sadomazohizmom. Pa opet nalaze dovoljno vremena i razloga za smijanje. Šteta je samo što sve to nije snimljeno malo boljom kamerom, jer zbog očajne digitalke na velikom platnu umjesto detalja dobijemo samo mozaik piksela.
Potpuno drukčiji svijet od onoga koji vidimo u 'Knjizi o Tundri', ali i od svega što vidimo hodajući Zagrebom do kinodvorana ZagrebDoxa, donosi nam novi uradak proslavljenog oskarovca i superzvijezde američkog dokumentarnog mainstreama – Alex Gibney se nakon obračuna s korporativnom pohlepom, ratnim zločinima i gonzo novinarstvom bacio na televizijsku, sat vremena dugu analizu statusno-imućnog raskoraka modernog američkog društva, u filmu 'Park Avenue: novac, moć i američki san', svojevrsnoj ekstenziji njegovog dugometražnog uratka 'Casino Jack And The United States Of Money'.
Priča je to o ljudima koji imaju 'sve', osim vremena i razloga za smijanje; štoviše, ako je vjerovati svjedocima, nedostaje im i duše, tj. bogatstvu i statusu unatoč (ili možda baš zbog njih) izabiru biti totalne seronje prema onima koji ih okružuju.
Sve karakteristike Gibneyjevog opusa, bilo da ga volite ili prezirete, nalaze se i u ovom uratku, koji se, kako mu sam naslov govori, bavi novcem, moći i američkim snom miješajući novinarstvo, komentar, aktivizam i visoku produkciju. Drugim riječima, razotkriva skupinu bogatih i bahatih bankara koji predstavljaju pravu vlast lobijima vođenog kapitalističkog sustava, a usto još i svi žive na istoj adresi, u najimućnijem dijelu New Yorka.
Ako niste znali da se u Park Aveniji 740 nabila većina američkih milijardera, svega desetak minuta od Park Avenije u Bronxu, najsiromašnijeg kongresnog okruga u SAD-u, ovaj će vas film oduševiti. Ako mislite da je Ayn Rand svetica, a neoliberalno gospodarstvo dar od boga za progres Zapada, očekujte da ćete biti uvrijeđeni. No to ne znači da film ne trebate vidjeti.
'Logirajte se u život' trebate pogledati ako pratite program Teen Doxa, ali i ako ste nešto stariji, da shvatite svijet u koji će vaši nasljednici uskoro sve dublje i dublje tonuti. U svijest paralelne digitalne stvarnosti, koja svakim danom briše sve više granica s 'pravom stvarnošću'.
O virtualnoj stvarnosti uglavnom se piše i govori onda kada je tema ili bliska SF-u ili posve uronjena u crnu kroniku - no ovaj film u programu Teen Doxa podsjeća i na to koliko digitalni životi znače onima koji su, zbog fizičkih ili psihičkih ograničenja, u nemogućnosti sudjelovati u 'pravom životu' na način na koji bi to htjeli. Virtualna stvarnost kao novi život za invalide, izvor prihoda za kinesku obitelj i prilika za književne talente da potuku tremu? Mogućnosti su beskonačne, a budućnost potencijalno 'luđa' nego što nam se čini.
***
Glavni je sponzor ZagrebDoxa Hrvatski Telekom pa će ljubitelji dokumentarnog filma diljem Hrvatske moći i u vlastitom domu uživati u filmovima najboljih europskih autora, višestruko nagrađivanih na svjetskim festivalima. Od 24. veljače 2013., u redovnoj ponudi MAXtv videoteke moći će se premijerno pogledati dokumentarni filmovi: 'Ramin' (Audrius Stonys), 'Ljudi koji sam mogao biti, a možda i jesam' (Boris Gerrets), 'Katka' (Helena Třeštíková), 'Problem s komarcima i druge priče' (Andrey Paounov) i 'René' (Helena Třeštíková). Riječ je o pet raznovrsnih naslova koji u fokus postavljaju niz generacija i progovaraju o različitim problemima - od tinejdžerske ovisnosti preko problema zatvorenika pa sve do univerzalnih tema poput potrage za ljubavlju i primjene suvremene tehnologije pri dokumentiranju stvarnosti.
