Sedmi ZagrebDox otvara se u nedjelju, 27. veljače u 20 sati u Movieplexu u Centru Kaptol, projekcijom filma 'Irokez' Matije Vukšića, priče o neobičnom putu boksača Željka Mavrovića. 'U svojoj profesionalnoj boksačkoj karijeri Željko Mavrović pobijedio je u 27 borbi, a izgubio samo jednu, od Lennoxa Lewisa, za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji. Hrvatski boksač, prepoznatljiv i po irokezi, nakon te borbe više nikada nije navukao rukavice. Okrenuo se životu, no prave borbe tek su počele – ali izvan ringa', opis je sadržaja zanimljivog dokumentarca. Autor filma Matija Vukšić radi kao novinar i urednik u Informativnom programu Hrvatske radiotelevizije, a dosad je već napisao scenarije i režirao dva dokumentarna filma: 'Benjamin' (ADU, 2009) i 'Happy Croatian in Bucharest'. U intervjuu je otkrio kako mu je pala na pamet ideja da se pozabavi životnom pričom Željka Mavrovića.

'Možda očekujete neku filozofiju, ali nisam duboko promišljao o tome. Naime, amaterski se bavim boksom i trener Davor me taj dan baš dobro izmučio. U dvorani na zidu stoji fotografija Željka Mavrovića i ja sam pomislio: nije ni njemu bilo lako. I tu se počela stvarati ideja o filmu', kaže Matija Vukšić te napominje kako bi tijekom rada na filmu svakako izdvojio izdvojio odlazak u London gdje se Željko nakon 12 godina i neraščišćenih odnosa susreo s trenerom Darkiem Smithom.

'Bio je to vrlo emotivan trenutak za sve nas', objašnjava redatelj koji je imao prilike upoznati razne strane ličnosti slavnog bivšeg boksača, a danas uspješnog uzgajivača eko-hrane. Sam Željko Mavrović ispričao nam je kako je on doživio susret s bivšim trenerom.

'Emocije je teško prepričavati ili opisivati, to je puno kompleksnija priča. Taj susret bio je jako bitan i Dakiju i meni, ali i mojoj suprugi Jeleni koja je cijelo vrijeme mojih treninga i mečeva provodila uz ring, u njegovoj blizini. Daki je čovjek koji živi boks i u ringu je od 12. godine. Ono što je sa mnom proživio, a bio sam kruna njegove karijere, bilo je od velikog značaja i za mene i za njega. U trenutku kad smo ga posjetili u Londonu upravo se oporavljao od teške operacije srca i drago mi je što sam se našao tamo upravo u tom trenutku kako bih mu pružio podršku. Cijeli susret bio je vrlo dirljiv', opisao je Mavrović.

'Na samom početku rada s Matijom i ostatkom ekipe nekako smo mislili da ćemo napraviti jednostavni obiteljski uradak, film koji ćemo čuvati za naše privatne potrebe, ali ispostavilo se da su svi uključeni u snimanje bili vrlo ambiciozni i angažirani pa je to na kraju preraslo u nešto puno više. Iako nismo računali s tim, pomirili smo se da ćemo ogoliti neke dijelove iz privatnog života.'

Tako film prvi put u javnosti prikazuje i dosad nepoznatu stranu njegove privatnosti: život s kćeri Arijanom kojoj je upala mozga u drugoj godini života ostavila trajne posljedice na zdravlje. Mavrović ipak nije htio komentirati ništa više od onoga što je već predstavljeno u dokumentarcu.

'Imat ćete priliku vidjeti film i kroz tih par rečenica koje su izrečene vezano uz tu temu, a bitne su i za Jelenu i za mene, možete sami steći dojam. Više od toga zbilja ne bih volio iznositi.' Neizbježno pitanje bilo je vezano i za napuštanje boksa i početak nove, poduzetničke karijere u smjeru uzgoja ekoloških prehrambenih proizvoda.

'Svi ljudi koji me dugo poznaju znaju da nije došlo do velike promjene niti je ona nastala u jednom trenutku. Ja sam kroz jednu jako tešku atletsku disciplinu oduvijek gurao i nježnu makrobiotičku priču, tako da je to bio prirodan nastavak', kaže.

'Jako je zahtjevno pitanje kako se promijeniti nabolje ili što sugerirati ljudima po tom pitanju. I sam aktivno tražim odgovore na to. Mislim da se sve u životu događa iz nekog posebnog razloga i da je svaka situacija prilika za poboljšanje. Nekada se teški i bolni događaji isprva čine kao kazna, ali zapravo su samo tu kako bi nam pomogli da idemo dalje, dogodili su se kako bi doprinijeli našem osobnom razvoju', objašnjava Mavrović, koji će prisustvovati svečanoj zagrebačkoj premijeri filma.

'Kroz skoro godinu i pol dana druženja dečki su stvorili umjetničko djelo. Zahvalan sam im što su napravili ovu priču', zaključio je, a redatelj je opisao svoje viđenje cijelog procesa.

'Danas na spomen Željka Mavrovića moja prva asocijacija nije boks. Moram priznati da pripadam pomalo razmaženoj generaciji koja se ne nosi uvijek junački sa životnim problemima. 'Irokez' je priča o čovjeku koji se naučio nositi s nevoljama hrabro i dostojanstveno. Željka život nije uvijek mazio, ali on je tu - uzdignute glave, priznaje svoje pogreške i punim plućima uživa u svemu dobrom što mu se događa. I moram reći da sam zahvalan Željku i njegovoj obitelji na povjerenju koje su imali u ekipu filma. Imali smo 20-ak dana snimanja koje smo razvukli na period od godinu i pol dana, što je bilo ključno za film u kojem su protok vremena, promišljanje i čekanje emocije vrlo bitni. To je bilo potpuno drukčije iskustvo od mojeg prvog filma 'Benjamin' gdje je bilo važno u što kraćem vremenu dobiti što više, u suprotnom bi akteri ohladili glave i previše racionalno gledali na cijelu situaciju', kaže Vukšić, kojeg nakon diplome dokumentarne filmske režije na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti pravi izazovi snimanja tek očekuju.

'Nisam još snimio ništa izvan produkcije Akademije dramske umjetnosti, pa se pripremam na profesionalne muke, kako i gdje nabaviti novac za sljedeće projekte. Ali mislim da se može. HRT bi trebao uvidjeti da ima moćan položaj i veliku priliku stvarati kvalitetne dokumentarce kojima bi mogao ozbiljno ugroziti pomamu za dominantnim formama komercijalnih televizija (pritom mislim na razne realityje i sapunice). Trebalo bi prvo sjesti i popričati s autorima.'