Ma koliko eklektična bila postava ovogodišnjeg No Jazz festivala, jedna je osobina zajednička svim izvođačima – tvrdoglavo ustraju u vlastitom, osebujnom poimanju glazbe, neopterećenom žanrovskim odrednicama i sugestijama javnosti. Možda najbolji dokaz za ovu tvrdnju lik je i djelo Bena Chasneyja, gitarista koji je u životu svirao u raznolikim bendovima (psihodelični Comets on Fire i Magik Markers, eksperimentalni Current 93...), no u svom autorskom projektu Six Organs of Admittance držao se onoga što najbolje zna – potmulih melodija s minimalnim brojem akorda zasnovanih na američkoj folk tradiciji te obogaćenih psihodeličnim efektima i suptilnim perkusijama.

Upravo zbog te uspavanosti, Chasney je stekao sljedbeništvo među ljubiteljima psihodelije, koji su se pretežno i skupili u ugodno popunjenom Teatru ITD. Dočekalo ih je neugodno iznenađenje – otkaz ambiciozno najavljene predgrupe Gala Drop iz Portugala, pa je i koncert počeo nešto ranije od najavljenog, oko 21.15.

Chasney je na ovu turneju krenuo u pratnji troje glazbenika – Elise Ambroglio iz Magik Markersa na gitari i efektima, Andrewa Mitchella na gitari te bubnjara Alexa Neilsona (svira i u bendu Current 93). Zvuk sve tri gitare premrežen je nizom bazičnih efekata koji tek na trenutke skakuću u post rock/noise vode (ovdje osobito prednjači Elise Ambroglio, koja je često svirala i sjedeći kraj pojačala), dok je Neilsonovo sviranje bubnja džezerski ispresijecano te unosi pomalo nervozan ugođaj.

Četvero glazbenika dosljedno se drži takve, rekli bismo, ravničarske ili prerijske estetike – škripa kablova, povremena podizanja dinamike, lavež slide gitare na droneu i slični detalji tek su suptilni začini spokojnih i rezigniranih Chasneyjevih pjesama, očitih manifestacija njegovog povučenog svijeta, ne odveć zainteresiranog za ono što se izvan njega događa.

Bend je tijekom jednosatnog seta uglavnom izvodio pjesme s posljednja dva albuma 'Shelter From the Ash' i 'Luminous Night', u kojima se, možda i najviše dosad u njihovoj bogatoj diskografiji, zrcali osebujnost Chasneyjevog autorstva. Six Organs of Admittance su, naime, objavili čak 12 albuma, a od početka njihovog rada značenje termina 'neofolk' se znatno promijenilo – danas se on često vezuje uz popularne kantautore poput Devendre Banharta ili M. Warda. Chasney pak ostaje u svom tihom kutku s gitarom i hermetičnom glazbom koju ne morate voljeti, ali joj svakako treba odati poštovanje.