Nagradu za najbolji dugometražni igrani film dobio je, posve očekivano, rumunjski 'Poza djeteta' Calina Petera Netzera, najboljim dokumentarnim filmom proglašen je 'U braku sa Švicarcem' Arsena Oremovića, a najbolji kratki igrani film je 'Ljuljačka za grobara' azerbajdžanskog redatelja Elmara Imanova.

U nedjelju je prikazan i zadnji film iz natjecateljske konkurencije, mađarski omnibus '...U međivremenu u Budimpešti'. Slična ideja koja je stajala iza hrvatskog omnibusa 'Zagrebačke priče', čija su sad već snimljena dva dijela, stoji i iza filma '...U međuvremenu u Budimpešti'. Riječ je o omnibusu čija je radnja smještena u glavni mađarski grad, a iza njega stoji grupa od desetero mladih redatelja i redateljica, koji su tek završili filmsku akademiju u Budimpešti. Kao i zagrebačka inačica omnibusa mladih autora, i ova pati od sličnih nedostataka, a to je prije svega neujednačenost kratkih filmova, i sadržajna i stilska. '...U međuvremenu u Budimpešti' omnibus je bez koherentnosti. Kvalitativno neujednačen, no s nekoliko vrlo simpatičnih kratkih filmova koji funkcioniraju kao samostalne cjeline.

Među najupečatljivijima je prvi dio, svojevrsni film toka svijesti, vizualizacija razmišljanja glavnog junaka o jednog neobičnoj stanici podzemne željeznice u Budimpešti. Otkačena i visoko stilizirana komedija simpatična je i zabavna. Omnibus se sastoji od ukupno osam slabo povezanih priča koje tematiziraju ljubavne odnose, uništavanje gradskog javnog dobra (budimpeštanski slučaj 'Varšavska' ili 'Taksim') i egzistencijalne krize protagonista. Iako je više slabašnih epizoda nego dobrih, pojava ovog filma izazvala je dosta optimizma u mađarskim medijima koji su izrazili vjeru da bi takav model mikrobudžetiranja mogao malo oživjeti tamošnju filmsku industriju koja je zapala u duboku krizu financiranja.

Izvan konkurencije, u nedjelju, posljednjeg dana Vukovar film festivala, prikazan je i novi film Stevena Soderbergha. Nakon što je najavio da više neće snimati filmove Steven Soderbergh ipak se još jednom vratio na velike ekrane (svojim zadnjim filmom, tvrdi), i to zahvaljujući televizijskom projektu 'Moj život s Liberaceom' koji je snimao za HBO, a prikazao ga je premijerno u Cannesu.

Soderbergh je snimio odličan TV film s toliko jakom glumačkom ekipom i atraktivnom temom da su se filmski studiji koji su ga odbili financirati vjerojatno barem malo pokajali. Doduše, LGBT zajednica s pravom mu prigovara da im je stereotipnim prikazivanjem slavnog glazbenika koji obožava kičastu odjeću, perje, šljokice i mlađe dečke te koji je cijeli život od javnosti skrivao svoje seksualno opredjeljenje nanio više štete nego koristi. No Soderbergh nije ni pokušao snimiti aktivistički film. Njega je zainteresirala prije svega priča o jednom duboko problematičnom odnosu, o savršenoj laži i vječnoj predstavi u kojoj živi jedna velika zvijezda, o usponu i padu jedne ljubavi, ali i o životnom putu izgubljenog mladića kojemu je veza sa slavnim pijanistom zauvijek promijenila život. I to nagore.

Biografski film o uspješnom, bogatom i slavnom Liberaceu, pop pijanističkom superstaru s polovine 20. stoljeća, ispričan je iz perspektive Scotta Thorsona, njegovog nekadašnjeg ljubavnika koji je o njihovoj vezi napisao knjigu, predložak za film.

Thorson sebe vidi kao žrtvu Liberaceove nezasitnosti otkako je kao 16-godišnjak upoznao čak 40 godina starijeg slavnog ljubavnika od kojega je uskoro postao nerazdvojan, ali i financijski posve o njemu ovisan. Zbunjenom mladiću koji je otišao za vremešnim ljubavnikom iz udomiteljskog doma, Liberace je bio supstitut za obitelj i prilika za karijeru, no sve je otišlo u dim nakon što je pijanist jednog mladog ljubavnika zamijenio drugim, što je uostalom bio njegov stalni obrazac. Scott je međutim potpuno propao fizički (nakon brojnih plastičnih operacija na koje ga je Liberace nagovorio kako bi mu bio što sličniji), psihički (postao je teški ovisnik) i emocionalno, a ako je suditi po njegovom kasnijem životu (nekoliko je puta završio u zatvoru zbog pljački i ovisnosti), labilni mladić nikada se nije oporavio.

Michael Douglas kao Liberace i Matt Damon kao Scott ostvarili su odlične uloge, malo karikirane, no vrlo uvjerljive i zabavne, upravo onako kako raskošni karakter i kičasta pojava samoživog umjetnika i traži.