U govoru povodom zatvaranja šestog ZagrebDoxa Nenad Puhovski osvrnuo se na svoj govor povodom otvaranja festivala u kojemu je gledateljima ponudio tri novine: novi prostor, Movieplex Centra Kaptol, novi program Stanje stvari i naglašeniju pažnju usmjerenu domaćim i regionalnim autorima.

'Već danas poslijepodne posjećenost festivala dosegla je prošlogodišnju brojku. To je pokazatelj da se rizik isplatio i da je publika prihvatila novi prostor', istaknuo je Puhovski.

Čini nam se da su i organizatori ostali pomalo zatečeni izvrsnim odazivom publike, jer, a to bi bila i najveća kritika festivalu, večernje su projekcije redovito kasnile zbog silnih gužvi u redovima za ulaznice, kokice i same dvorane. Dio problema 'uskih grla' leži i u prostoru s preuskim hodnicima koji nije građen za masovne posjete kinima. Kad smo kod kritike, istaknuli bismo i nešto suzdržaniju atmosferu za projekcija. Novi prostor pomalo je sputao uobičajenu doxovsku navijačku publiku, koja je i u razgovorima poslije projekcija bila nešto diskretnija.

'Stanje stvari bilo je najposjećeniji program, a po popratnim reakcijama mislim da smo i po pitanju treće novine uspjeli', zaključio je Puhovski. Na treću novinu nadovezali bismo se mišlju da su domaći autori bili vrlo zapažen dio festivala te su nerijetko punili dvorane, a u razgovorima nakon projekcija imali su prilike predstaviti nimalo lagan put od početne ideje do predstavljanja filma na Doxu.

Nakon svečarskog govora, uslijedilo je proglašenje pobjednika i dodjela nagradnih Pečata, o kojima smo vas već obavijestili te ćemo samo ukratko ponoviti.

Najboljim filmom u Međunarodnoj konkurenciji proglašen je kineski film Žalba redatelja Zhao Lianga, koji je i na prošlogodišnjem Cannesu bio vrlo zapažen, a domaća publika ga je mogla vidjeti i na Human Rights Festivalu. Film, koji je nastajao punih deset godina, osvojio je i nagradu Movies that Matter.

U međunarodnoj konkurenciji, posebna priznanja dobili su još jedan kineski film Zadnji vlak, redatelja Lixin Fana i kao 'rasna izdaja', kako se našalio predsjednik žirija Branko Ivanda, iranski film Staklena kućaHamida Rahmaniana

Pečat u regionalnoj konkurenciji dobio je austrijski film Toto, redatelja Petera Schreinea, a autoru teksta pomalo iznenađujuće, posebno priznanje dobio film Kriva je, Milice Đenić.

Hrvatski filmovi odigrali su vrlo zapaženu ulogu na Festivalu. Tako bismo istaknuli film Zašto? redateljice Ljubice Janković Lazarić, koji je dobio posebno priznanje u konkurenciji Movies that Matter. Također, izdvojili bismo filmove Tjeskoba Damira Čučića i Znak za Kajina Tihane Kopse i Ljiljane Šišmanović, koji su sličnoj temi pristupili iz različitih kutova i s različitim krajnjim rezultatom, vrlo uspjele Faktumove dokumentarce Klasa optimist, Lane Šarić i TDZ – za uspomenu i dugo sjećanjeIgora Bezinovića te sjećanje na velikog Antu Babaju s odličnom retrospektivom po izboru Hrvoja Turkovića. (I. T.)

Za kraj, osvrt na još jedan domaći film.

Odavde do Tralala

Kad ti drugi ne žele pomoći, ostaje ti samo jedan recept – uradi sam! Boris Veličan ovaj je projekt zamislio kao TV seriju, koja je trebala biti snimljena profesionalnijom opremom, uz nešto veći budžet i snažniju logistiku te prikazana na HTV-u povodom kineskih Olimpijskih igara. Projekt je propao – kako i zašto, pogledajte ovaj dokumentarac pa ćete dobit komadić odgovora – no to nije razuvjerilo samog Borisa, prekaljenog svjetskog putnika i putopisnog fanatika, da sjedne na svoj skuter i napravi ono što se većini 'normalnih' ljudi čini ne samo nemogućim, nego i suludim: motorom otputovati iz Zagreba do Kine!

Upravo neke od gore pobrojanih stavki i jesu glavni problem 'Odavde do Tralala' – s jedne strane, materijala ima toliko da je očito da je silom uguran u 75 minuta, iako bi daleko bolje disao u epizodama, a s druge, autor jednostavno nije dovoljno naglasio činjenicu da je putovao do Kine na dva kotača (!), nekim od najopasnijih i najsurovijih putova svijeta, nekoć znanim kao Putovi svile, a sada putovima koji ga vode do starih prijatelja i poznanika. Njih je stekao kada je 2001. napravio sličan put, ali ne sam i u džipu na četiri kotača. Takav propust umanjuje snagu začudnosti i 'spektakularnosti' snimljenog pa materijal dovodi bliže formi klasičnog video putopisa, nego velike avanture.

Kao što je Veličan i rekao u najavi prije projekcije krcatog kina, primarni cilj je ionako bio vidjeti i snimiti što se nakon sedam godina dogodilo i promijenilo s ljudima koje je upoznao na istoj trasi prije pada tornjeva na drugoj strani Zemljane polutke. Zbog svega toga, dokumentarac je ispao daleko manje ambiciozan od same misije.

No to mu s druge strane daje i veliki plus – takav kakav jest, kao intimni, privatni dnevnik putovanja, 'Odavde do Tralala' završio je tamo gdje mu je mjesto, u programu Happy Dox, kao vedri, optimistični i pristojno zabavni pogled u ljudska srca svijeta koji se uspio s lakoćom otvoriti u ovih 75 minuta, svima, a posebno onima koji nikada nisu putovali dalje od najbližeg dućana u svom kvartu, tjerajući na razmišljanje, štednju, planiranje i sanjarenje svakoga tko želi... pa možda ne baš sjesti na motor i odjuriti pakistanskim pustinjama do Kine, ali putovati, otkrivati i otkriveno dijeliti sa svijetom. S kamerom u ruci ili bez nje, svejedno. (V. G.)

Nedjelja na ZagrebDoxu sačuvana je za reviju pobjedničkih filmova i proglašenje najboljeg filma po ocjeni publike u 20 sati. Sponzor nagrade je T-Com, a ZagrebDox je već četvrtu godinu dio projekta T-Com KulTurist. Više informacija o ZagrebDoxu možete pronaći na službenim stranicama festivala, a kao i dosadašnjih dana, i za završni dan možete ovdje osvojiti besplatneulaznice za projekcije.