Prošle godine započeli ste svoj umjetnički život u Berlinu. Koliko je odlazak u Njemačku zahtijevao hrabrosti i kompromisa?
Već dugo planiram nastaviti svoje školovanje i upisati MA i doktorat, ali zbog obiteljskih obaveza (Grgur je bio mali) i Tale, jednostavno sam morala staviti svoje želje na drugo mjesto. Sada su se stvari oko mene posložile i došlo je vrijeme da se opet mogu posvetiti sebi. Kako u Hrvatskoj ne postoji studij koji ima program koji bi zaokružio sve moje želje i potrebe, odlučila svoju obrazovnu, umjetničku i intelektualnu injekciju dobiti u inozemstvu. Trenutno je to Berlin. Zahtijevalo je hrabrosti, ali je uzbudljivo, jako lijepo i pozitivno.

Život na dvije adrese nerijetko podrazumijeva žrtvovanje kad je obitelj u pitanju?
Ja sam već živjela u New Yorku skoro četiri godine, tako da mi je poznato kako izgleda takav nomadsko gerilski život. Nisam se dvoumila. Mislim da je to privilegija i bonus, pa i šlag na sve ono što sam dosad napravila u svojoj umjetničkoj karijeri. Jer mi je odlazak otvorio divne projekte. Naš umjetnički posao uključuje puno putovanja. Bavim se suvremenim plesom koji nema jezičnu barijeru, a ulazak u EU još je više otvorio mogućnosti za suradnjama, razmjenama, rezidencijama, projektima vani. Uvijek sam živjela jako dinamično. Moja obitelj, moji prijatelji to, naravno, razumiju i podržavaju. Inače to ne bih radila.

Uskrs ste proslavili u Berlinu sa sinom. To je prvi blagdan da niste bili s obitelji i suprugom?
Nije prvi, već smo mi i ranije slavili Uskrse odvojeno kada smo ili Goran ili ja imali obaveze, turneje, snimanja... Naš je posao jednostavno takav. Kad se svi odmaraju, mi radimo. Mi smo svoju malu proslavu napravili dan prije Uskrsa. Goran i ja imamo gotovo nomadski život. Tako je već 13 godina!

Naglasili ste da ćete će zbog poslovnog usavršavanja i novih projekata još dugo zadržati u Njemačkoj. Podrazumijeva li ta odluka promjene i u privatnom životu?
Naravno da podrazumijeva promjene, ali to se tiče samo organizacije obaveza, jer sada djelujem na dva lokala. Kako sada izgleda, radi se o dvije–tri godine.

Možete nam pobliže opisati projekte na kojima danas radite?
Upravo sam završila s berlinskom rezidencijom u Studiju Public in Private. Ondje krajem godine započinjem novi projekt s ansamblom Musica Sequenza. Radimo na baroknoj pop trash operi, što je novitet u Europi. Imali smo već jednu premijeru početkom godine, to je prošlo izvrsno i dobili smo daljnje angažmane i produkciju projekta. U Hrvatskoj za koji dan počinje festival koji organiziram Platforma HR i projekt TASK. U idućim danima čekaju me čak četiri premijerne prezentacije projekta. Početkom svibnja odlazim na rezidenciju NDA CRO s projektom 'Sjeme', pa opet Berlin drugi dio istraživaćkog projekta... Ljeto radno; opera 'Samson i Dalila' na Splitskom ljetu, mjuzikl 'Marco Polo' na Peristilu, početkom rujna rezidencija u poznatom Ultima Vezu Vima Vandekeybusa u Belgiji i premijera nove plesne predstave sredinom listopada. Uz to sve, naravno, pohađanje master programa...

Kako vam izgleda jedan radni i neradni dan u njemačkoj prijestolnici kulture?
Isto kao i ovdje, samo moram priznati da ondje imam puno više vremena posvetiti se svom umjetničkom radu.

Kako se maleni Grgur priviknuo na berlinski život? Tko ga čuva dok ste vi na poslu?
Za Grgura je super da putuje, uči jezike, upoznaje nove prijatelje iz različitih zemalja, otvara horizonte. Navikao je jer odmalena putuje sa mnom, odlazi na probe... On je moj mali asistent. Tome se veseli. Izazov je velik, ali najveći životni izazov mi je ipak moj sin. I fokus je na njemu.

Ne krijete koliko vas novi život čini jako sretnom. Što  vas danas najviše veseli i ispunjava kao ženu, umjetnicu, majku?
Pokušavam uvijek raditi punim srcem. Stajati iza svojih projekta. A to jedino možeš ako si sretan. Osjećam da sam dovoljno sazrela da mogu pobirati plodove svog rada. Želim i dalje raditi samo ono što me ispunjava. Trenutno je to moj život u Berlinu. A kasnije tko zna.

Što vas oslobađa negativne energije u životu osim plesa?
Koreografija.

Koliko ste puta žrtvovali svoje ciljeve zbog drugih? Tko vam je svih ovih godina davao najveći vjetar u leđa i bio vam podrška kad ste je najviše trebali?
Kroz cijeli moj život bila bi to moja mama, sada su tu još i Goran, Grgur, moja uža obitelj i prijatelji.

Velika ste prijateljica s glumicom Natašom Janjić?
Da, velike smo prijateljice jer je veliki čovjek i velika glumica. Između nas je sve veliko, drugačije ne ide.

Ljubav dvoje umjetnika uvijek je intrigantna i zanimljiva priča. Koliko je ponekad dvosjekli mač?
Dvosjekli mač upravo je toliko koliko je intrigantno i zanimljivo. Što je intrigantnije i zanimljivije, i mač je dvosjekliji.

Koje su vas životne situacije najviše izgradile kao osobu?
Sve ovo o čemu do sada razgovaramo. Moj poslovni i privatni život.

Nedavno ste stavili simboličan post na svom facebook-profilu: 'There are only two ways to live your life. One is as though nothing is a miracle. The other is as though everything is a miracle.' Znači li to da vam se trenutačno u životu događa prava mala čarolija?
Cijeli život se trudim živjeti svoj život kao da je čudo ma koliko to može zvučati čudno. Sve je relativno.

Vis nerijetko spominjete kao najdraže mjesto na zemlji gdje nalazite svoj mir.  Kad ste se zaljubili u taj otok i zašto?
Kad sam prvi put kročila na njega, prepoznao je svaki moj korak kao plesni. I taj naš prvi ples traje još uvijek.

Kakva ste mama? Popustljiva, dosljedna, razigrana? Svi zaposleni roditelji dijele puno toga zajedničkog pa ponekad i grižnju savjesti da dovoljno vremena ne posvećuju svojoj djeci. Postoje li takvi trenuci i kod vas?
Sve od navedenog. Možda čak i tim redom. Postoje, ali trenuci su ipak samo trenuci, a život je ipak nešto puno veće.

Najljepši trenuci sa sinom? Kako volite zajedno provoditi vrijeme?
Mi plešemo cijeli dan i noć. A ponekad i pjevamo...

'Hoćemo li u životu biti sretni, naš je vlastiti izbor.' Što mislite o tom citatu?
Mislim da je citat dubok i lijep. Pun života i sreće. A napraviti predstavu o tome, to bi bio moj izbor.

Koje su to stvari koje voljenim osobama ne biste mogli oprostiti?
Uvijek opraštam svima sve. I to je moj izbor.

Koje snove ste u životu ispunili, a za koje još želite da postanu stvarnost?
U životu mi se dosta snova ispunilo, a neki snovi neka ostanu snovi.

Koliko vam je odlazak u Njemačku utjecao na brak? Kako komentirate priče o tome da je pred okončanjem?
Da, rastajemo se već 13 godina, svaki put kad netko ide na put.