Riječ 'rock' i riječ 'progresivno' već desetljećima žive u skladnom braku, ali samo kada je mir u obiteljskoj kući u pitanju – gotovo svi susjedi koji ih okružuju u kvartu taj brak ne mogu podnijeti i izbjegavaju ga u širokom luku, ne zbog ljubomore ili zavisti, već iz čistog, iskrenog gađenja. Sintagma 'prog rock' kao da je postala psovkom još otkada je punk izvršio frontalni napad na analnu egomaniju natjecanja u virtuoznosti, ali ne bez razloga, ako imamo na umu da je dobar dio onoga što se nabija pod kapu žanra uistinu neslušljiv komad superpretencioznog kiča.

No ako iz jednadžbe oduzmete flaute, pompoznu megalomaniju i stadionsko autorstvo, ostaje vam šaka prvoboraca koji su se hrvanja s prog rockom uhvatili bez milosti, hrabro, talentirano i... pa, drugačije od mnogih pripadnika 'bratstva', zbog čega se valjda i pojavio bonus postojećoj etiketi: dodavanjem 'alternative' progu stvoren je alt prog rock, prijateljsko lice prog rocka, bilo da se radi o Muse Coheed And Cambria ili The Mars Volta, konceptualnim progerima koji imaju pravo pozivati se na uzore u rasponu od Queen do Iron Maiden, sve dok ih rastapaju u kemijskom spoju čiste genijalnosti.

The Mars Volta u svojoj su karijeri često plesali s genijalnosti, ali i oko nje, a njihov prošli album 'Octahedron' bio je savršen primjer kako pomiriti eksperiment, koncept i svima prihvatljivu akustiku; odlična zbirka pjesama koje su u isto vrijeme bile nevjerojatno pristupačne, ali i ništa manje kompleksne i nespremne na kompromis. Zanimljivo je da je 'Noctourniquet', iako objavljen tri godine kasnije, nastao praktički u isto vrijeme kada i 'Octahedron', mada je ispao poprilično drugačiji od njega, još pristupačniji, ali opet još pomaknutiji i razigraniji. Zapravo, Omar Rodriguez-Lopez najbolje je opisao taj paket pjesama kada je rekao da je novi album u isto vrijeme pojednostavljena verzija svega onoga što je bend već snimao u zadnjih desetak godina, ali u isto vrijeme i radikalan zaokret u zvuku, koji je imenovao 'future punk'.

Što u prijevodu znači spoj spojivog i nespojivog – svega od rifomanije At The Drive-In preko darkeraja osamdesetih do halucinogene elektronike kojom su premazali dobar dio gitara (minus John Frusciante) raskošno šarenog, ali u konačnici sjajnog 'Noctourniqueta'. Još jednog konceptualnog old school albuma, forme koja u eri novomilenijske vladavine solo pjesama jedina istinski opravdava LP-nostalgiju, makar i sa standardno neprobojnim konceptom, ovdje utemeljenim u engleskoj uspavanki i grčkoj mitologiji.

Od fascinantne raskoši 'Empty Vessels Make the Loudest Sound' preko epskog baladnog nemira 'In Absentia' i 'Imago' do prvog singla 'The Malin Jewel', u kojem momci zvuče kao stari Nick Cave, 'Noctourniquet' skače s elektroničke buke na nježnost žičanih melodija te pleše podijem na kojem se gužvaju ideje, spajajući briljantne fragmente u odličan kaleidoskop i jedan od najboljih albuma prvog tromjesečja 2012.

Ocjena: 9 / 10

Izdavač: Warner / Sargent House