Nakon solidnog i zabavnog 'Planet tame', ljubitelji lika Riddicka ostali su podijeljeni nastavkom 'Riddickove kronike' koji je odbacio jednostavnost prvijenca u korist kompleksnije priče s osrednjim rezultatima. Treći film 'Riddick' stoga ne iznenađuje svojom 'jednostavnošću', stavljajući Vina Diesela ponovno na napušteni planet prepun vanzemaljskih nemani, uz znatno manji budžet (38 milijuna dolara u odnosu na približnih 105), sličan prvome. Redatelj je ponovno David Twohy i zapravo sve zvuči obećavajuće za ljubitelja ovoga svijeta znanstvene fantastike, ali nažalost očekivanja nisu ispunjena.

Osnovni problem 'Riddicka' je, ironično, upravo nastojanje da bude što sličniji prvome filmu, a da pri tome ne pruži nove ideje ili zanimljivosti. Zapravo je pred nama blijeda kopija prvijenca s gotovo potpunim zanemarivanjem elemenata priče iz prethodnoga filma. Gledati Riddicka kako preživljava u najtežim uvjetima, suočen s čudovištima i nemilosrdnim lovcima na glave možda zvuči zabavno, ali dijalog i sporedni likovi toliko su traljavo napisani da nam konačno sve predstavlja gnjavažu. Nova saznanja o Riddicku i njegovoj prošlosti ne dobivamo, a spomenuti sporedni likovi nisu zanimljivi i sve što nam ostaje su osrednje akcijske sekvence s gomilom kompjuterski generiranih stvorenja koja nisu strašna, pogotovo iskusnijim gledateljima. Ako uzmemo u obzir relativno mali budžet, pohvaliti se može vizualni dizajn planeta i općenito solidna atmosfera, ali svi napori redatelja Twohya i ekipe ne mogu dosadnu priču učiniti zanimljivom. Svi nedostaci kod likova i scenarija mogli bi se donekle zanemariti da je 'Riddick' jednostavno zabavni akcijski spektakl, ali nije i upravo to ga čini promašajem.

Zaključno, 'Riddick' je slaba 'reinkarnacija' i kopija prvoga filma koja će teško zadovoljiti i najveće ljubitelje lika. Radnja 'teče' sporo tijekom gotovo dva sata trajanja i konačno prevladava dosada koja svakako nije poželjna kod akcijske znanstvene fantastike.