Natjecateljska konkurencija dugometražnog igranog filma, koja je godinama bila jedan od najslabijih dijelova festivala, ove je godine, osim par iznimki, bila vrlo solidna i stilski vrlo ujednačena. Festival kao da sve jasnije profilira svoj filmski ukus. Kod tako opsežnog programa i brojnih popratnih događanja, iz perspektive novinara, a i posjetitelja, teško se oteti dojmu da se paralelno održavaju barem još tri festivala o kojima ništa ne znate i koja je nemoguće stići posjetiti – festival dokumentarnog filma, radionice slavnih autora s mladim snagama, produkcijsko-poslovni segment.

Natjecateljski dio programa zatvorio je u petak navečer treći rumunjski naslov u konkurenciji, debitantski film Bogdana Mustate 'Vuk', jedan od slabijih viđenih na festivalu.

Vuk je tinejdžer koji živi samo u mašti, slabo se uklapa u društvo, otuđen je, osamljen (mašta da je u društvu dok igra sam košarku), čezne za prijateljevom djevojkom koja i sama ima mračnu tajnu. Zbog majčinog odnosa s novim ljubavnikom, kojeg je našla nakon očeve smrti i kojeg od Vuka skriva, osjeća se isključenim i iz njenog života.

U tipičnoj maniri rumunjske kinematografije, s dodatkom nadrealnih elemenata, Mustata nas uvodi u klaustrofobičan (gotovo cijeli film odvija se unutar jedne zgrade) svijet jednog šutljivog i povučenog mladića bogate imaginacije i silne želje za afirmacijom i ljubavi. 'Vuk' nas nije uspio do kraja uvući u svijet svog otuđenog junaka i njegovih (pretjeranih i ne baš uvjerljivih) problema. Možda je najdojmljivija bila solidno odrađena glavna uloga mladog naturšćika Mihaia Vasilescua.