Puno je istine u vjerovanju da su filmovi o kojima najmanje znate, koje ste najmanje pratili tijekom produkcije i čiji ste foršpan zaobišli u najširem luku veći kandidati za oduševljenje, nego film na koji ste došli 'temeljito pripremljeni'. Faktor iznenađenja, odmotavanja i uživanja u ponovnom namotavanju narativne tapiserije itekako je važan – podiže kvalitetu, ako iznenađenje nije neugodno.

'Searching For Sugar Man' reprezentativan je primjer ove teze, film s najgorim foršpanom svih vremena, koji otkriva sve što ne bi smio i uradak koji svakako gubi učinak s godinama prikazivanja, tijekom kojih postaje javna tajna. Nakon svoje redovne ture u hrvatskim kinima, dokumentarac o skrivenom sadržaju američke škrinje s kantautorskim blagom izgubio je onaj dio magije koji je imao kada smo se prvi put susretali s pričom, posebno zato što je snimljen kao žanrovski, detektivski film koji iz krimića prerasta u emo.

Znači li to onda automatski da je, jednom kada se izgubi faktor iznenađenja, tj. kada ga pogledate drugi ili treći put, 'Searching For Sugar Man' izgubio dio kvalitete? Pa sam je po sebi, formalno gledano i u startu bio dobar, ne i briljantan film, ali razlog za zaradu Oscara i svih ostalih nagrada i hvala leži u priči. A znati iskopati dobru priču i jahati je do samog kraja u startu je već pola dokumentarca.

Švedski redatelj Malik Bendjelloul dokumentirao je priču o Sixtu Rodriguezu, anonimnom glazbeniku koji je svijetu otkrio riznicu pjesama koje su predugo sjedile u undergroundu – osim ako niste živjeli u Južnoj Africi, naravno. Iako je do ljeta 2013. iznenađenje polagano iščezlo, a i Rodriguezove pjesme već su neko vrijeme dostupne na vinilu čak i u (rijetkim preživjelim) hrvatskim prodavaonicama ploča, emocionalni udar cijele stvari i dalje je jak, baš kao što je zadovoljstvo slušati pjesme na velikim zvučnicima ispod otvorenog neba Paklenice.

Status ikone undergrounda, mada daleko poznatije ime, nosi i Sun Ra, kralj kozmičkog jazza, pjesnik i filozof, koji je dok se još zvao Herman Poole Blount vjerovao da pripada vanzemaljskoj rasi sa Saturna – sve to o ovom legendarnom glazbenom manijaku nećete saznati iz dokumentarca 'Supersonic – Hommage To Sun Ra', ali ćete možda saznati upravo ono što trebate.

I to ne kroz lik same ikone, već kroz djelo, pjesme koje u ovom briljantnom komadu koncertnog spektakla i glazbene filozofije s bendom izvodi Thomas de Pourquery, saksofonist, pjevač, ekscentrik i prava zvijezda ovog filma. Rezultat je jedan od najboljih koncerata ispunjenih obradama koji ćete vidjeti u životu, gotovo sat vremena ezoteričnog jazza, igre, emocija i sjajnih sakoa okićenih prsnim dlakama.