Supergrupe se uglavnom sastavljaju od ikona, legendi, aktivnih kraljeva svog žanra koji se žele dodatno zabavljati ili dodatno zaraditi, ili pak od veterana koji udruživanjem zajedničkih snaga žele vratiti komad stare slave i novca. Rijetko kada se supergrupe sastavljaju od luzera.

A Slaughterhouse je upravo to – četverac hip hop luzera, ne nužno svojom krivnjom: Crooked I krajem devedesetih dobio je ugovor za Death Row, no kako je Knight trunuo u zatvoru, a label otišao kvragu, nikad nije dobio svoju šansu; Joe Budden bio je proglašen najvećom novom nadom Def Jama, tamo negdje početkom novog milenija, kad se odjednom posvađao s Jay-Z-jem i izletio na cestu, nestavši s radara; Joell Ortiz potpisao je za Dreov Aftermath, ali nikada nisu objavili njegov debi, dok je Royce Da 5'9'' uz Buddena drugo najpoznatije ime u ekipi – sjećamo ga se kao bliskog Eminemovog suradnika i prijatelja, koji je to u jednom trenutku to prestao biti pa tako odmah i iščezao iz etera.

Sada je došlo vrijeme povratka. Ili barem pokušaj.

Slaughterhouse je jedan od onih projekta koji je svoj album prvijenac sastavio i objavio zahvaljujući iznimno dobroj internetskoj kampanji, polaganom i predanom kuhanju pjesama u cyberspaceu te gradnji statusa u web zajednicama, do te mjere da su prvi street singl 'Hood Hop' lansirali preko Buddenovog Twittera.

Već s izvrsnom gangsterijadom 'Sound Off' na samom početku albuma, pravom manifestu s repetiranjem i pucnjavom (što bi hip hop bez pištolja?), jasno je da su ulozi visoki, ali i talenti ih slijede. Ovo je daleko od bilo čega što trenutno vlada MTV-jem, pravi tvrdi zvuk istočne obale, praktički old school naklon devedesetima, s klasično razornim produkcijama StreetRunnera, Alchemista, DJ Khalila... Drugim riječima, južnjački trap rap i tinejdžerski ringtone rap ne stanuju ovdje, a kroz 15 pjesama zaziva se sve na potezu od Brooklyna do Detroita, s jasnim obožavanjem indie poetike, uključujući i gostovanje Pharoahe Moncha na soulom okupanoj 'Salute'.

Momci su stilski različiti, što funkcionira i čini pjesme svježima, iz strofe u strofu, a opet ih za mikrofonima nema previše pa se pjesme rijetko razvodne i izgube u redanju, ostavši vrlo kompaktnim primjerima ulične forme, posebice u pjesmama kao što su 'Not Tonight', 'Onslaught 2', 'Rain Drops'... Sve odreda slasnim headnodderima

Samo nemojte slušati priče o spasiteljima hip hopa, koje su hypirale ovaj album kao i mnoge prije njega, jer to mu, poznajemo li blisku povijest pretjerivanja, može samo više škoditi nego koristiti. Istina jest da ovakav sound danas dobiva sve manje pažnje, a dobije li Slaughterhouse pažnju koju zaslužuju, spasit će svoje karijere na način na koji nisu mogli ni zamišljati. Spašavanje cijelog žanra i kulture ostavite Batmanu, Supermanu i sličnima koji za to odijevaju tajice. Ova četvorka treba se zadovoljiti time da u rukama ima jako dobar album i široko otvorena nova vrata svoje budućnosti. Kao što smo i mi zadovoljni onime što čujemo.

Ocjena: 8/10

Izdavač: E1 Music