S Damjanom Kozoleom, jednim od najpopularnijih slovenskih redatelja, razgovarali smo o motovunskoj publici, metafori njegova zadnjeg filma te o budućim projektima
Jednostavan koncept motovunskog festivala - dobar provod i dobri filmovi - drugi dan poremetila je kiša. Povremeni pljuskovi srećom nisu potrajali do večernjih projekcija, niti obeshrabrili brojne posjetitelje i goste festivala okupljene na filmskim druženjima.
Večernji program na glavnom trgu otvoren je filmom 'Slovenka', redatelja Damjana Kozolea koji je scenarij radio s Ognjenom Sviličićem i već se treći put zaredom našao u Motovunu. Priča o Slovenki koju portretira mlada slovenska nada, talentirana 25-godišnjakinja Nina Ivanišin, već je obišla pedeset svjetskih festivala, a uskoro, nakon američke, kreće i u hrvatsku distribuciju. Odlična drama o razorenoj obitelji i prostituciji studentice koja se u oglasniku reklamira kao Slovenka, razotkriva suptilne finese i pukotine naizgled uglađene površine slovenskog društva. S Kozoleom, jednim od najpoznatijih slovenskih autora, proslavljenog filmovima 'Rezervni dijelovi' i 'Porno film', popričali smo o projektu koji je radio pet godina i kojim je druge večeri predstavljen na festivalu.
'Dok sam smišljao koncept 'Slovenke', nisam imao u prvom planu prostituciju, tema je više bila pohlepa. Metafora društva u kojem danas živimo, dakle kako bez ikakvih moralnih predrasuda dobiti nešto što želiš. To je bila osnovna ideja, metafora tranzicije koju smo proživjeli', objasnio je redatelj te dodao da, unatoč ugodnoj atmosferi, ipak ima tremu pred motovunskom publikom, koja je, kaže, s jedne strane sjajna, a s druge zahtjevna, jer zna što je dobar film. 'Slovenka' je snimljena u koprodukciji s Hrvatskom te smo upitali Kozolea planira li i u budućnosti slične suradnje.
'Mislim da su koprodukcije danas jedini spas za kinematografije malih zemalja kao što su Slovenija i Hrvatska, jer vidimo da u koprodukcijama možemo idealno pokrpati sve one nedostatke koji postoje u jednoj zemlji. Slovenija je u recesiji kao i sve zemlje i ta kriza izbija van, ali ono što mene više zanima moralna je kriza društva u kojoj se sada nalazi Slovenija.
Imam čudnu teoriju, ako već pričamo o metafori 'Slovenke', da je Slovenija kao neka slovenska djevojka koja je bila jako dobra i uzorna sve do ulaska u Europsku uniju 2004, a da su poslije toga sve anomalije društva izbile van na neki dosta brutalan način. Moralne i etičke vrijednosti smo odmah 1991. zaboravili, a neke druge nismo uspostavili pa smo sad u svojevrsnom vakuumu. Zapadne zemlje imaju neku tradiciju u tom smislu, a mi nemamo, stoga trebamo biti strpljivi, a jedna od zadaća redatelja je ona da ukazuju na stvari koje se dešavaju oko nas', tvrdi autor koji smatra da je jedini, iako težak recept za opstanak manjih kinematografija – 'raditi dobre filmove koji ostvaruju komunikaciju s publikom i imaju dobru prođu na festivalima'. Trenutačno radi na novom projektu.
'Radim dokumentarni film o djeci onih koji su 1991. bili izbrisani. U Sloveniji je 18.000 ljudi bilo administrativno izbrisano, to su ljudi iz bivših Jugoslavenskih republika, budući da se njima predbacivalo da su kolaboranti JNA i izdajice Slovenije. Moj aspekt sadašnja je pozicija te djece koja sad imaju nekoliko godina. Dosta bolna, dosta teška tema za slovensko društvo, ali mislim da je krajnje vrijeme da se time pozabavimo. 'Izbrisani' je zasad radni naslov', objasnio je Kozole.