Među programskim novostima ove godine nalazi se selekcija angažiranih i aktivističkih filmova jednostavnog naziva Angažirani Motovuna ostvarena je u suradnji s fondacijom Erste uz programske sugestije Olivera Sertića iz produkcije Restart. Ove godine glavna riječ dana je aktivistima, ljudima koji su svakodnevno u kontaktu sa stvarnim pričama o kršenju ljudskih prava, građanskim akcijama i ranjivim manjinama. U selekciji ponajboljih filmova koje su na terenu snimali sami aktivisti, od višestruko nagrađivanih sestara Van Velsaen do hiperproduktivnog mladog Igora Bezinovića, u tematskom fokusu programa problem je trgovine ljudima i kamera kao oruđe alternativnog informiranja o problemima u društvu. Danas je na rasporedu projekcija odličnog 30-minutnog dokumentarnog uratka 'Crna kutija: Trgovina ljudima', nastalog u produkciji organizacije B.a.b.e.

Prije kratke diskusije i projekcije filma, na motovunskom trgu susreli smo redatelja Vladislava Kneževića, filmskim krugovima poznatog po organizatorskom udjelu na festivalu 25 FPS te kao redatelja Oktavijanom nagrađenog filma 'Arheo 29' i HTV-ovih emisija 'Drugi format' i 'Briljanteen'. 'Crna kutija' opisana je u programu kao specijalno izdanje televizijskog dokumentarca premontirano za MFF.

''Crna kutija' je serijal filmova, TV dokumentaraca koji se na razne načine bave ljudskim pravima. Napravili smo deset epizoda, o seksualnim pravima, pravu na zdrav okoliš, a organizatori na Motovunu su bili zainteresirani za jednu od epizoda koja se referirala na trgovanje ljudima. Dosta smo se potrudili s obzirom na filmski kontekst: radili smo s četiri kamere, zbilja netipično i nestandardno za televizijske uvjete. U ovoj formi su ekstrahirani, derivirani segmenti, pripremljeni za posebnu projekciju u Motovunu kao dokumentarni uradak', tvrdi Knežević te objašnjava tko su bile protagonistice potresnog dokumentarca i kako je teklo snimanje.

'Jedna od žena je Ukrajinka koja je bila prisiljena raditi kao prostitutka u Bosni, a druga je Romkinja, koja je također završila kao žrtva traffickinga. Morali smo ih snimati bez lica s moduliranim glasovima, da nemaju problema. One su se minimalno htjele snimati i sve smo radili na način da smo artikulirali asocijativno i referentno sekvence koje se odnose na njihovu priču, ali na način da ih se ne dovede u opasnost. Cijeli serijal bilo je teško artikulirati u audiovizualnom smislu, jer se dijelovi jako referiraju na pravnu terminologiju i na neke stvari koje su vrlo nevizualne. Inače, u dokumentarcima postoje situacijske varijante, pa smo probali to raditi dosta stilizirano, tako ima sekvenci koje dijele eksperimentalnu estetiku. Žene iz te priče nakon snimanja su se stabilizirale, nemaju više te probleme, uspjele su pobjeći iz tog konteksta', kaže redatelj.