Bez obzira na to imaju li malo ili nimalo glazbenoga obrazovanja, sigurno je da nikome od natjecatelja showa 'Maesto' nije nimalo lako stati pred Simfonijski orkestar HRT-a. Jedna od članica orkestra, flautistica Ivana Grašić ispričala nam je kako je to kad im dirigiraju amateri i koliko ih orkestar pokriva u njihovu nesnalaženju i tremi
Iskustvo u 'Maestru' dragocjeno je i za poznate koji se nalaze u ulozi dirigenta, ali i za orkestar kojim dirigira netko tko to prije nikad nije činio. I jedni i drugi trebaju se prilagoditi nesvakidašnjim uvjetima. Među profesionalnim glazbenicima je i Ivana Grašić, od 1992. godine Prva flautistica Simfonijskog orkestra HRT-a. Iza nje su brojni nastupi i suradnje sa svjetskim i domaćim dirigentima, a u novije vrijeme i sudjelovanje u HTV-ovu showu.
Kako zasad ocjenjujete dirigiranje natjecatelja u 'Maestru'?
Natjecatelji pokazuju znatni napredak u svakoj emisiji - prema svojim sposobnostima, naravno. Zajednički su im velika volja, interes i zanimanje za dirigiranje - vještinu s kojom su se susreli prvi put u životu za ozbiljno.
Kako komentirate činjenicu da su se glumci dosad pokazali kao uvjerljivo najuspješniji dirigenti (Ozren Grabarić, Borko Perić, Jelena Miholjević), dok glazbenicima baš i ne ide onako kako bi se očekivalo (Urban, Mile Kekin, Jelena Radan)?
Glumci moraju imati smisla za glazbu, ples, pokret, dobri su imitatori, vrlo spretno koriste tijelo kao instrument preko kojeg prenose emociju, atmosferu, sugestiju... Mislim da im je to u ovoj situaciji, u kojoj imaju malo vremena za pripremu, još manje predznanja o glazbi i partituri koju izvode, prednost pred glazbenicima koji razumiju i osjete glazbu, ali još uvijek nemaju tu manualnu vještinu kojom će prenijeti sve to orkestru. No to nije pravilo. Imali smo u prošloj sezoni glumicu koja se nije baš najbolje snašla pred orkestrom, a i sačekajmo da vidimo kako će dalje ići emisija.
Koliko orkestar 'spašava' manje uspješne natjecatelje, a koliko zaista svira ono što se dirigira?
Spašavamo mi i ozbiljnije dirigente od natjecatelja 'Maestra' (smijeh). Orkestar se zaista trudi svirati onako kako natjecatelj dirigira. No nije to uvijek baš moguće. Nekad nas ponese glazba, pojedine skladbe budu izrazito zahtjevne i nama iskusnim sviračima pa se okupiramo notama i ne stignemo reagirati na svaki njihov čudan pokret. Žiri često zna reći kandidatima da ih je orkestar spasio, no mi nemamo svaki put takav dojam iz naše pozicije.
Dogovara li se orkestar koga će izbaciti na kraju emisije? Igra li i simpatičnost pojedinog natjecatelja ulogu ili orkestar procjenjuje isključivo umijeće dirigiranja?
Orkestar se ne dogovara koga će izbaciti - točnije, mi ne izbacujemo, nego glasamo koga želimo vidjeti u daljnjem natjecanju. Nemamo prostora ni vremena za dogovor jer kutijice za glasanje uzimamo u ruke odmah nakon što vidimo listu s brojem bodova na ekranu. Trudimo se da umijeće dirigiranja bude kriterij procjene. Moguće da se uvuče koji glas i na simpatičnost, no u konačnici ti glasovi ne prevagnu u odluci. Nadam se...
Koji su glavni elementi kojima se vodi orkestar pri glasanju na kraju svakog 'Maestra'?
Najviše cijenimo napredak iz emisije u emisiju. Pomak koji neki natjecatelj napravi može nas čak više oduševiti od nekih 'boljih', ali uvijek jednakih. Cijenimo rad, energiju, temperament i prepoznajemo one koji istinski osjećaju glazbu. Nadam se da će se kolege iz orkestra složiti s mojim odgovorom.
Ivana je od 1992. godine u Simfonijskom orkestru HRT-a