U emisiji trećeg programa HTV-a 'Emisija', koja je u utorak u cijelosti bila posvećena problematici PDV-a na koncertnu djelatnost od 25 posto, sudjelovali su Berislav Šipuš ispred Ministarstva kulture, Zoran Marić kao direktor Udruge koncertnih promotora i direktor INmusic festivala, te Neven Frangeš kao glazbenik, koncertni organizator i član predsjedništva HGU (Hrvatske glazbene unije). I dok su, uglavnom, više-manje relativno uspješno pojasnili problematiku prosječnom gledatelju, Frangeš je pojednostavio cijeli problem i objasnio u jednoj jedinoj rečenici bit: 'Bolje mali porez na veliki promet nego veliki porez na mali ili nikakav promet.' A o čemu je zapravo riječ i što, dovraga, žele ti muzičari i njihovi menadžeri i sad još i nekakvi koncertni promotori, pa organizatori…?

Nedavnim prijedlogom zakona, PDV na kulturne manifestacije smanjio bi se na pet posto, dok bi stopa PDV-a na ulaznice za koncerte ostala na previsokih 25 posto. Da odmah razjasnimo - posljednjih pet godina svi plaćaju 25 posto pa je ovo zapravo veliki dobitak za filmaše, vlasnike kinodvorana, filmsku industriju, kazališta, izdavače knjiga… ali ne i za koncerte i koncertne promotore. Budući da je Ministarstvo financija RH odbilo prijedlog Ministarstva kulture RH da se stopa PDV-a na ulaznice za koncerte izjednači sa stopom PDV-a na ulaznice za kinopredstave, Institut hrvatske glazbe kao udruga koju su osnovali Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatska glazbena unija i Hrvatska diskografska udruga, s ciljem zastupanja interesa svih segmenata glazbene scene, digao je frku.

Jest da im je trebalo više dana da se međusobno dogovore, jest da još uvijek nikome nije jasno o čemu se tu točno radi ako su do sada plaćali 25 posto PDV-a i sad se odjednom bune i jest da su vrlo šlampavo izašli pred javnost koja ih zbog toga više osuđuje nego podržava. U nadi je spas, pomislili su svi kad su shvatili i navodno dobili usmeno obećanje 'od onih gore' da će se sve uskladiti sa EU pa tako i stopa PDV-a na ulaznice za koncerte. Neosporna je činjenica da će u tom slučaju, prihvati li se takav zakon, Hrvatska doista imati najvišu stopu PDV-a na koncertne ulaznice pa je realno očekivati da se nakon smanjenja koncerata od 50 posto 2012. godine taj postotak smanji za još 30 posto pa ćemo na koncerte od druge polovice ove godine ići kod susjeda. Evo kako to izgleda kroz brojke:

Uz zemlju se prvo nalazi povlaštena stopa PDV-a na ulaznice za kulturna događanja a potom standardna stopa PDV-a u tim zemljama

Njemačka             7%                   19%
Francuska             7%                  19,6 %
Španjolska            8%                  16%
Švedska               6%                   25%
Finska                  9%                   22%
Nizozemska          6%                  15%
Italija                  10%                 21%
Austrija               10%                 20%
Slovenija             8,5%                20%
Rumunjska          9%                   24%
Poljska                8%                   23%
Belgija                6%                    21%

Da bismo još malo pojasnili stvari, 25 posto, koliko koncertni promotori plaćaju posljednjih par godina, doveo ih je u vrlo lošu poziciju u kojoj je malo koji koncert isplativ jer osim tih 25 posto državi, svoje želi ZAMP, potom svoje želi i policija koja osigurava koncert, svoje povremeno želi i grad, dvorana, novinari, pa suradnici, a izvođači, zbog kojih se sve to radi, još nisu ni došli na red. Stoga je, koliko god bizarno zvučala, izjava da puna Arena Zagreb ne znači istovremeno i profit, jednostavno grozna istina.

Ostvari li se to, nema razloga da se INmusic festival ne preseli u Sloveniju pa uz stopu od 8,5 posto povlaštene stope PDV-a na ulaznice za kulturna događanja, ostvari daleko bolji profit od postojećeg ili se barem bez bojazni organizira festival s manjom cijenom ulaznica i još atraktivnijim izvođačima. Nema razloga da se Outlook festival, Dimensions i Slurp festival ne presele također u slovenski dio Istre. Riječ je o tri festivala koja su britanski promotori odlučili organizirati s hrvatskim partnerima, pa su prve dvije godine ulaznice rasprodane skoro pola godine unaprijed i to u Velikoj Britaniji za festivale u Štinjanu kraj Pule i već nakon prve godine osvojili prestižnu titulu najboljeg festivala izvan Velike Britanije. Nema razloga da umjesto zagrebačke, Beogradska Arena ne ugosti Iron Maiden, Depeche Mode, Robbiea Williamsa, Petera Gabriela, Beyonce… jer je promotorima isplativije i s manjim rizikom organizirati koncerte tih izvođača u Beogradu.

Odmaknemo li se od muzike, ostaju nam goli privatni poduzetnici kojima se ne izlazi u susret koliko bi im, kao poduzetnicima, trebalo izaći u susret, a čime se vladajući busaju u prsa otkada su došli na vlast, već im se otežava poslovanje. Davanja su veća, rizik je veći, profit je manji, ako ga i bude, i sve su šanse da tako ostane. Prilično destimulativno. Nažalost, percepcija javnosti daleko je od ispravne, ali ne i pogrešne. Ako su eksponirani pjevači koji su utajili milijune kuna poreza, ako neki od njih grade velebne vile, ako gledamo muzičare koji pune velike dvorane, ako znamo da postoji čitav niz izvođača čiji prihodi teško da podliježu porezu, onda je i očekivano da javnost osudi ljude iz glazbenog biznisa koji hoće kruha nad pogačom. A istina je, zapravo, potpuno drugačija, samo što su gnjevni muzičari i ljudi iz tog biznisa na potpuno pogrešan način, razjedinjeni i neusklađeni, digli glas i tražili s pravom svoja prava.

U srijedu je osnovana Udruga glazbenih managera i organizatora, unatoč činjenici da već postoji Udruga koncertnih promotora. Ipak živimo u Hrvatskoj gdje je i nastala izreka 'Dva Hrvata - tri stranke'. I tako su ti novoosnovani odlučili poslati pismo premijeru Milanoviću jer im je teško i nitko ih ne razumije i ne žele stopu PDV-a od 25 posto, dok je ova starija Udruga koncertnih promotora sa svoje strane također odlučila reći što ih tišti i zašto su ljuti. HGU je prvi dignuo glas i pozvao muzičare da se priključe prosvjedu u Vintage industrial baru. Javnost je uspjela shvatiti da se glazbenici bune, iako im baš i nije bilo jasno zbog čega, dok je Vintage industrial bar dobio fantastičnu reklamu. Glazbenici su poslali poruku, ali teško da je stigla na pravu adresu. Nažalost, na vidjelo je izašla i sva šlampavost glazbenih udruga, kao i aljkavo pripremljen PR jer uz dobro osmišljenu kampanju i argumentiran i obrazložen odgovor struke ministru financija, glazbenici su komotno mogli pozvati građane na ulice da ih podrže i vrlo vjerojatno bi u tome i uspjeli. Ovako su se podružili u podne uz pivo i rekli da su ljuti.

Istovremeno, Institut hrvatske glazbe oglasio se nakon gotovo punih pet dana, Hrvatsko društvo skladatelja također šuti mada je, navodno, Josipović stao na stranu prosvjednika, ali, koliko znamo, samo u mislima. ZAMP šuti, odnosno na krilima harača i oni traže još. HUZIP šuti, HDU šuti, publisheri šute, čitava vojska muzičara šuti umjesto da zajedno dignu glas. Jer zbog tih 25 posto svima će biti sve lošije i svima će pasti promet jer građani Hrvatske imaju sve manje novca za glazbu koja je postala luksuz. I muzičari su građani koji će uskoro postati dio mase nezaposlenih.

Nije baš sasvim jasno tko ima koristi od stope od 25 posto PDV-a na ulaznice za koncerte. Ako je to jedan od načina da se pokrpaju rupe u državnom proračunu, onda je način potpuno pogrešan, jer kako je izjavio gospodin Frangeš: 'Bolje mali porez na veliki promet nego veliki porez na mali ili nikakav promet.' S ovom stopom se država neće izvući iz krize niti potaknuti privatno poduzetništvo, ma koliko god to poduzetništvo izgledalo glamurozno i profitabilno. Kulturni turizam taman je uzeo maha i Ministarstvo kulture je pokazalo i više od dobre volje i dalo je vjetar u leđa svima kojima je to potrebno da bi kulturna industrija postala profitabilna. Činjenica je da treba uvesti reda, da treba raditi po zakonu, da se i estradne zvijezde i njihove menadžere, kao i koncertne promotore, treba tretirati kao svakog drugog u državi kada su u pitanju porezne obaveze i davanja, ali isto tako treba raditi i država. Jer ako se to traži od muzičara, menadžera i koncertnih promotora, onda svi oni zajedno imaju ista prava tražiti od države da se ravna prema ustavu i zakonu, prema Europskoj uniji na koju se toliko pozivaju, s kojom se moramo uskladiti i u kojoj će nam svima biti bolje. Evo već sad neki skaču od sreće zbog toga!