Komemoracija je započela pjesmom iz predstave 'Medeja', koju je prije četiri godine u zagrebačkom HNK-u režirao Tomaž Pandur, a izveli su je Ivana Boban i Ivan Glowatzky.

'Danas se opraštamo s jednim od najvećih redatelja u svjetskom kazališnom kontekstu. Tomaž Pandur je u teatru pokazivao kako teatar mora biti smion, mora biti mjesto koje pomaže da bismo mogli živjeti. Tisuće gledatelja na svim kontinentima sjećat će se Tomaža. U teatru ništa ne završava, tako će i on živjeti na ovoj pozornici dokle ga god mi budemo pamtili', rekla je Dubravka Vrgoč.

I kazališni redatelj Ivica Buljan prisjetio se svog jedinstvenog kolege čiji su rad i umjetnički pečat poznati svugdje u svijetu.

'Kad sam vidio većinu vas ovdje, shvatio sam da to govori o veličini renesansne osobe koja je sa svima imala poseban odnos. On je pripadao i ljudima koji nisu gledali njegove predstave, nego su ga upoznali preko poruka ili intervjua. Dao je dignitet hrvatskom teatru kakav prije nije imao. Vječna mu hvala i slava!', izjavio je Buljan.

Glumica Alma Prica, koja je s Pandurom radila na njoj jednoj od najdražih predstava, 'Medeji', kroz suze je pročitala tekst:

'Volimo te ne samo zbog onoga kakav jesi i svega što si bio, nego i onog što smo postajali bivajući u tvojoj blizini. Zadao si mi najteži zadatak, a nisi tu da me vodiš. Ostavio si me samu bez upute i na cjedilu. Ostavio si mi obični ljudski zadatak oprostiti se s tobom, ali to meni nije moguće. Nisam to u stanju i to ne želim. Bio si arhitekt i koreograf naših snova. Ništa u tebi nije bilo malo i sitno. Od nas svih tražio si mnogo, od sebe si davao još više.'

Mnogi koji su surađivali s Tomažem jučer su se od njega oprostili i na društvenim mrežama, poput glumca Andreja Dojkića.