Fanovi slave – Tarantino će ipak snimiti svoj novi film! Isti ti slavili su kada se 23. siječnja na internetu pojavio njegov scenarij za 'The Hateful Eight', nešto su manje slavili kada su čuli da je Quentin zbog toga pobjesnio i odlučio zakopati 'procurjeli' script, a onda opet živnuli kada se maestro predomislio pa najavio da će se ipak posvetiti odbačenom vesternu o lovcima na ucjene.

Jer fanovi uvijek slave kada imaju, a gunđaju kada ne dobivaju – prvo smo, u nultim godinama nepsterovske revolucije, počeli svjedočiti sve raširenijem i bizarnijem trendu 'curenja' glazbenih albuma u javnost prije negoli bi bili gotovi, masterirani, kompletiranog tracklistinga... Koje desetljeće kasnije bilo nam je posve normalno na torrentima pronaći i filmske blockbustere koji se tek trebaju pojaviti u kinima i to katkada u uistinu nedovršenim verzijama, bez kompjutorskih efekata. 'Ljudi u crnom' bez ijednog jedinog svemirca? Hej, valja i to imati na hard discu...

Takva praksa i razmišljanje zadali su tsunami glavobolja kod autora, koji su zgroženi distribucijom djela koje jednostavno nije završeno ni namijenjeno prikazivanju, isto onoliko koliko su studiji užasnuti potencijalnim gubitkom novca. Ali autor može biti i više nego zgrožen. Posebno ako mu, kao u Tarantinovom slučaju, projekt procuri u javnost prije negoli je uopće krenuo u snimanje. Što je sljedeće? Pecanje ideja iz same neuralne mreže, za nekih dvadesetak godina, kada će transhumanistička revolucija omogućiti da se ideje pojave na Piratebayju prije nego iziđu iz mozga? Možda...

Kako god, Tarantino je s razlogom bio jako ljut te je brže-bolje zaratio s 'predatorskim' Gawkerom koji je četiri dana nakon prve pojave scenarija samo linkao na izvorni 'leak'. Pa je Quentin demonstrativno objasnio da zaboravimo na cijeli projekt. A onda se opet predomislio pa ga najavio već za 2015. godinu.

Cijeli slučaj samo nas je podsjetio na to koliko je Hollywood oprezan u eri interneta – iz godine u godinu mijenjaju se pravila za dijeljenje 'screener' kopija kritičarima i oskarovskim glasačima pokušavajući i dalje posve neuspješno kontrolirati distribuciju 'ilegalnih kopija' u cyberspaceu. No treba imati na umu da borba protiv 'curenja' počinje već na razini pisanja scenarija! Strah, oprez i paranoja uvukli su se u zidove velikih studija, u nadi da se iz njih istrijebe nepoželjene uši i oči.

Prvi veliki slučaj zabilježen je 2010., kada je Fox na sud odvukao jednu jedinu ženu tražeći od nje 15 milijuna dolara odštete. Razlog – dama je uspjela postaviti čak 100 tuđih scenarija na internet, uključujući i scenarij za tada još nezavršeni nastavak superherojske franšize 'X-Men'. Tužba je u međuvremenu povučena, nove stotine gotovih i manje gotovih scenarija gomilaju se u svijetu jedinica i nula, a studiji su se odlučili spriječiti, umjesto liječiti pa uveli nove rigorozne mjere kontrole sadržaja.

Iako je Tarantina koštalo to što ga nije imao, vodeni žigovi imena i brojeva na scenarijima danas su standard, praksa koja se rasplamsala uoči 2010., kada su oni koji su si htjeli pokvariti gledanje mogli pronaći i pročitati scenarije za filmove koji su tek trebali biti snimljeni, poput Fincherove 'Društvene mreže' ili 'Young Adult' Jasona Reitmana. Iste smo godine posvjedočili i tome kako je scenarij za 'Moneyball' postao dostupan na internetu, ne bi li Sony odustao od cijelog 'drafta' i naručio posve novu priču, zajedno s novim redateljem. I scenarij za 'Sumrak saga: Pomrčina' je izišao prije vremena, a problemi su se prelili i na TV, gdje se 'Breaking Bad' uredno 'spojlao' otkrivanjem ključnih trenutaka sezone prije negoli je ista prikazana. 'To je postao golemi problem, posebno kod velikih serija', objašnjavala je tada Carol Kravetz, žena koja u AMC-u koordinira nešto što nazivaju 'sigurnost scenarija'. Probleme je imao i HBO – prisjetimo se, pilot-epizoda 'Igre prijestolja' također je u literarnom obliku 'iscurila' u javnost prije premijere.

Roland Emmerich se odlučio na hologramsku zaštitu, umjesto watermarka, dok pojedini studiji upravo testiraju nove metode nalik na Snapchat, tj. tehnologiju koja omogućuje korisniku da pročita scenarij do određenog roka, nakon kojeg on jednostavno nestane s računala. U uporabi je i Pix, program koji omogućuje glumcima da pristupe određenim scenama u scenariju na određeno vrijeme, ovisno o trajanju lozinke koju su dobili na korištenje. Warner Bros., s druge strane, voli old school metode pa je Benu Afflecku scenarij za nastavak 'Čovjeka od čelika' poslao u aktovci – filmski pričvršćenoj policijskim lisičinama za ruku asistenta koji je dragocjeni paket dostavio na kućnu adresu.

Prije vodenih žigova i interneta, povjerenje je bilo sve – iako i Tarantino tvrdi da je svoj 'nežigosani' scenarij podijelio samo ljudima od povjerenja (njih šest, producenti, agenti i tri slavna glumca, Michael Madsen, Bruce Dern i Tim Roth), važno je i koliko dugo ti ljudi od povjerenja priču smiju držati u svojim rukama. Woody Allen tijekom cijele svoje karijere glumcima daje završeni scenarij u ruke doslovno na dva sata čitanja, a sporedni glumci dobivaju samo one stranice na kojima je napisan njihov lik. Stanley Kubrick imao je klauzulu u ugovoru po kojoj je scenarist samo i isključivo s redateljem mogao razgovarati o priči.

Poznato je da je Christopher Nolan pokojnom Heathu Ledgeru dopustio da scenarij pročita samo jednom, a zatim odluči želi li biti Joker ili ne, dok je sve glumce za svoj novi uradak 'Interstellar' zvao u svoju kuću na čitanje. Redatelj Rod Lurie radi audicije sa scenarijima za druge filmove da mu ideje ne bi prije vremena 'počele kružiti gradom', baš kao i J. J. Abrams, koji je glumačkim kandidatima za nove verzije 'Zvjezdanih staza' davao po stranicu dvije teksta, tek nekoliko scena.
Alan Ball, scenarist serijala 'True Blood', objašnjava da svaki glumac dobije primjerak s vodenim žigom koji nosi njegovo ime i broj – ako se ta verzija pojavi gdje ne bi trebalo, zna se točno tko je odgovoran. A to za sada funkcionira.

Danas postoje čitavi servisi koji cjelodnevni posao 'žigosanja' preuzimaju na sebe u ime Hollywooda, poput Scenechronizea, koji obavlja većinu 'watermarkiranja' za velike studije. A pri tome svi scenariji – što je uzrok novog vala paranoje – završavaju u tvrtkinom oblaku na internetu! Oni tvrde da je zaštita pristupa sigurna koliko i ona u internetskom bankarstvu, tj. gotovo je nemoguće hakirati sustav. Mnogi se svejedno znoje, znajući da su budući potencijalni multimilijunski hitovi pohranjeni na nečijem serveru u San Franciscu.

Iako tješi svoje klijente, Rhys Ryan iz Scenechronizea ipak je realan pa kaže da na kraju dana ne postoji apsolutna zaštita scenarija, 'osim ako ga ne zaključaš u ormar i ne daš ga nikome da ga vidi, a to rade samo s filmovima o Spider-Manu'.