Čak i ako ste tek sada saznali za postojanje djevojke koja već neko vrijeme predstavlja jednu od najvećih zvijezda američke glazbene scene, popularnija je i od Hannah Montane među klincima, ali i većine hip hop/rock and roll izvođača koji stihijskim uvozom dolaze do Europe pa potom i njezinih balkanskih dijelova, to ne znači da je kupci medija u SAD-u ne znaju; naprotiv, ljubav je toliko procvala da je – tko bi to rekao! – upravo Taylor Swift danas vlasnica najprodavanijeg albuma 2009. godine. Ali i više od toga!

Njezin 'Fearless', inače drugi studijski album u karijeri, službeno je izišao još u studenom 2008. godine (a zahvaljujući suludim brojkama i Kanyeu, sada će ga krajem listopada i reizdati u 'platinastoj ediciji', sa šest novih stvari i DVD-om), do 25. rujna ove godine planuo je u za današnje prilike nevjerojatnih 3.868.000 primjeraka, debelo pregazivši sve komercijalne rezultate kojekakvih Beyonceova, Kanyeova, U2-ova, Lady GaGaova..., postavši albumom-fenomenom koji je zadužen i za još impresivne matematike: debitirao je na prvom mjestu Billboarda istoga tjedna po izlasku, s gotovo 600.000 prodanih komada u sedam dana, što je bio najbolji prodajni rezultat bilo koje glazbenice 2008. godine, u bilo kojem žanru.

Zatim je 'Fearless' postao prvi album koji je 2009. dosegao prodaju od milijun primjeraka, s brojkom od 1.608.000 komada do 1. siječnja. S njega je skinuto deset singlova i svih deset su upali u Top 10, a s 'Love Story' je čak uspjela prijeći donedavno zacementirane 'country granice', kada je stvar postala hitom u Australiji (prvo mjesto) i Britaniji (drugo mjesto). Na Billboardu, album je 11 tjedana bio prvi, a na country listi nitko joj se ne može ni približiti pa je tako još uvijek prva, nakon nekoliko desetaka tjedana. I da, ne ide joj loše ni među cyber generacijom, sa 7.5 milijun prodanih digitalnih singlova na netu te s više od 200 milijuna (!) preslušavanja na MySpaceu, što ju je dovelo među vlasnike 10 najposjećenijih glazbenih stranica ove online zajednice.

Vrijedi spomenuti i to da je Taylor – kojoj je svega 20 godina (iako izgleda još mlađe nego što jest) – napisala više od pola pjesama na albumu (sedam od 13) i supotpisala ostatak (!), što nije prečesto viđena stvar u ženskoj niši country scene, gdje autorstvo uglavnom ustukne pred narudžbom, a dobar glas i još bolji stas recept je koji se primarno cijedi na radost i oduševljenje svih. Drugim riječima, Taylor Swift je ne samo talentirana i suludo uspješna mlada autorica, već i jedan od najvećih fenomena godine. S 'krunom uspjeha' u 'slučaju MTV'.

Kada ste posljednji put vidjeli da neki od country izvođača, desetljećima uglavnom getoziranih u njihovom 'incestuoznom', koliko i golemom svijetu CMT i ACM nagrada, uopće dođe do MTV-ja, a kamoli još da netko od njih digne jedno od glavnih priznanja, okružen svom tom silnom 'turbo-urbanom' škvadrom? Razlog promjene politike možda leži u tome što Taylor baš i nije... pravi country izvođač?

Trend posljednjih nekoliko godina – o kojem je stara garda 'pravog countryja' poput Alana Jacksona i Georgea Straita pjevala još 2000, kontroverznim stihovima: The almight dollar/ And the lust for worldwide fame/ Slowly killed tradition/ And for that, someone shouldhang (…) For the steel guitars no longer cry/ And the fiddles barely play/ But drums and rock 'n' roll guitars/ Are mixed up in your face/ Ol' Hank wouldn't have a chance/ On today's radio/ Since they committed murder/ Down on music row…’ ('Murder On Music Row') – jest križanje 'narodnih' elemenata s daleko naglašenijim pop i rock formama, no ako se početkom milenija prosječni kauboj i zgražao što se sve trpa u njihovu ladicu (dakle, svaki drugi rock bend koji je miješao rifove, odjevni western kič i violine), posljednjih nekoliko godina trend 'razvodnjavanja tradicije' postao je još radikalniji: country više ne predvodi samo country-rock, već i posebna vrsta country-popa, izvođači koji zvuče kao svaki drugi pop-rock bend na svijetu, a svoju minutažu na šihtama nešvilskog radija dobivaju (osim zahvaljujući dobrom menadžmentu) samo zbog nasumične uporabe violine, usne harmonike, pedal steel gitare ili jednostavno južnjačkog naglaska, upakiranog u melodije koje nisu daleko od Crvene Jabuke ili Tonija Cetinskog

Naravno da im je to pomoglo pri globalnoj ekspanziji i naravno da će Taylor Swift, koja s polovicom svog materijala zvuči kao klasična pop-rock kantautorica, biti ta koja će mamuze i šešire izvesti u Europu, a ne jedan Jamey Johnson ili Jake Owen, danas daleko bliži 'tvrđim' folk-korijenima. A takav pop-country, uz koji se, rekli bi Jackson i Strait, stari Hank Williams okreće u grobu, u novom je mileniju proždrao sve pred sobom, s galerijom izvođača koji obaraju rekorde, rasprodaju turneje, pune stadione i dižu love na albumima, čak i u doba interneta – od Rascal Flatts preko Keitha Urbana do Taylor Swift i njezine dobre prijateljice Kellie Pickler, u SAD-u poznate po country-pop baladama, a u Europi po forvarduši 'Are you smarter than a 5th grader – dumb blonde American', hitu s YouTubea (sjećate se, ona što misli da je Europa država u kojoj se službeno govori francuski, a nikada nije čula za Mađarsku).

Taylor nismo gledali u jednom takvom kvizu, niti imamo podatke o njezinu kvocijentu inteligencije i razini edukacije, ali vjerujemo da je, ako je suditi po autorskim dometima, ipak daleko ispred svoje tupave kolegice. A to su shvatili i roditelji, koji su već u osnovnoj školi slavili njezinu pobjedu na natjecanju školskih pjesnika, a potom i spisateljski talent, budući da je još u školi mala Swift napisala 350 stranica dugi, još uvijek neobjavljeni roman. Kreativnu crtu jedno je vrijeme razvijala u pravcu komedije, ali nakon što su je čuli na karaokama, pogurali su je u glazbu. Taylor je počela nastupati po šoping centrima i birtijama, pjevajući country standarde, postepeno učeći svirati gitaru i kanalizirati svoju energiju u autorske pjesme, inspirirane opusom Shanie Twain, LeAnn Rimes i Dolly Parton

Već je s 11 godina bauljala po Nashvilleu i pokušala naći izdavača, s 12 je sama pisala i skladala pjesme, a s 15 je odbijala prve diskografe, nezadovoljna ugovorom koji joj je nudio RCA. Status Wunderkinda opravdala je konačno 2006, kada je kao 17-godišnjakinja snimila fenomenalni singl 'Tim McGraw', ljubavnu pjesmu koju je napisala još u srednjoj, a u čijem je naslovu ime i prezime jedne od najvećih muških zvijezda country scene. Gotovo preko noći, Taylor je postala ne samo najtraženijom country pjevačicom (ili je možda prikladnije pisati 'country'?) već i simbolom 'idealne snahe'.

Njezin fizički izgled, sitne, slatke, nevine i suludo plave američke djevojke iz provincije, jedne od onih za kakvima pornografska industrija Los Angelesa daje oba bubrega kada djevojke sa sela napuste dom u potrazi za holivudskim snovima, pretvorio ju je u seks-simbol posve drugačiji od svega što možemo vidjeti na, recimo, MTV-ju, a zbog čega joj je nedavno, u maniri njezina 'Tima McGrawa', country glazbenik Tyler Dean posvetio pjesmu nazvanu jednostavno 'Taylor Swift', u čijem refrenu pjeva: Maybe she’s just a little too pretty/ Outta reach and way too busy/ What can I do when the honest truth is/ I want a girl, I want a girl, I want a girl like Taylor Swift!

I nije jedini koji to želi. Njezin prvi album 'Taylor Swift', objavljen 2006, dizao se po ljestvicama vrlo polako, više kao fenomen koji je postepeno hvatao maha, nego kao instant-bombardiranje zahvaljujući industrijskim muljažama u medijskom biznisu, a kada je dosegla rekorde Dixie Chicks i Carrie Underwood, usidrivši se više od 20 tjedana na broju jedan, bacila se na svoje epohalno country-pop djelo 'Fearless', još uvijek itekako aktualno. A očito će to biti još neko vrijeme, sada i izvan SAD-a, zahvaljujući Kanyeu Westu koji je možda i jest uznemirio te večeri, toliko da čak i Obama, koji u situaciji ekonomske krize, problematične zdravstvene reforme, deficita, dva krvava rata, svinjske gripe i srpskih plaćenika koji upravljaju privatnim policijama američkih država, nema pametnijeg posla nego reagirati nazivajući ga 'kretenom'...

Ali sav taj cirkus dao joj je tek još malo reklame, strašno dobre, globalne reklame pa ako je sve ovo postigla samo u Americi i to do svoje dvadesete – možete li uopće pretpostaviti što je sve čeka ako nastavi jahati konja koji pobjeđuje?