U utorak u Cineplexxu Centra Kaptol održat će se zagrebačka premijera punokrvnog domaćeg trilera 'Nije sve u lovi' redatelja Darija Pleića, a potim film u četvrtak kreće u redovnu kinodistribuciju. O napetom trileru, Puli i ostalom porazgovarali smo s prvom violinom filma, glumačkom zvijezdom u dolasku – Sarom Stanić
Sara Stanić studentica je četvrte godine glume na zagrebačkoj ADU. U filmu 'Nije sve u lovi' odigrala je slojevit lik Ines koja se iz ljubavi prema Robiju (Marko Cindrić), opterećenom dugovima, pokušava uvući u krevet i novčanik bogatog bankara (Nikša Butijer).
Film je premijerno prikazan na ovogodišnjoj Puli, gdje je imao zapaženu premijeru. Kako vam je bilo biti dio kreme hrvatskog i regionalnog filma? Što vam je kao još uvijek studentici glume značila ta premijera?
Hodala sam Pulom oduševljena i razgaljena i nervozna kao pas – sve istovremeno. Ondje su bili i Mira Banjac, i Bogdan Diklić, i Ksenija Marinković, i još hrpetina ljudi koje cijenim i koje sam gledala i koje gledam s obožavanjem! Bilo je divno biti prisutan ondje i jednostavno guštati!
295126,292949,294800,277056Nakon premijere film 'Nije sve u lovi' stiže i u redovitu kinodistribuciju. Je li već to uspjeh ili ste računali s tim i tek sad slijedi osvajanje gledatelja?
Pa s tim uspjehom smo računali! Hehehe. Nadam se da će se ljudima svidjeti, a i da će odaziv publike biti barem proporcionalan uloženom trudu cijele ekipe! Vidjet ćemo. Držimo fige!
U čemu prvenstveno vidite mamac za publiku?
Mislim da je glavna kvaliteta ovog filma njegova svježina i brzina kojom priča priču. Ovo je prvi hrvatski triler u dugo vremena i mislim da otvara prostora i zabavi i drami i problemima koji su u skladu s današnjim vremenom. Kao priča, izašao je iz situacije koja nas okružuje i mislim da je zato važan i aktualan. A i igraju u njemu i Marko Cindrić i Nikša Butijer. To je samo po sebi primamljivo.
Nemojte zaboraviti sebe. Dario Pleić mi je u razgovoru rekao da su gledatelji koji su dosad vidjeli film primijetili upravo odličnu glumu. Kako vam je bilo glumiti s Markom i Nikšom?
Ajde, to mi je baš drago. Dečki su bili divni prema meni i mom neiskustvu, strpljivi i konstruktivni u savjetima i ni na što se kod njih ne mogu požaliti. Obojica su čudo od kolega i partnera.
S te, recimo, dokumentarističko-objektivno-realne strane nije bilo teško igrati Ines. Bilo je teško igrati i opravdati njene odluke i staviti se u poziciju u kojoj te situacija toliko pritišće da posrćeš mimo svojih načela. Bila je teška ta granica između očaja i ljubavi, tj. razuma i morala naspram neminovnosti događaja.
Što vam je, uz to, bilo najteže na snimanju?
Ringišpil. Ni hladnoća, ni pitanja glume, ni ono malo kaskaderskih stvari, ni tempo, ništa osim ringišpila. Noćna mora. Ringišpil.
Jesu li vam se, nakon junačke muke i ringišpila, već otvorila vrata prema novim filmskim projektima? Je li vas nakon pulske projekcije povukao koji filmaš ili redatelj za rukav?
Bilo je nekih razgovorčića, ali ništa konkretno i/ili direktno. Vidjet ćemo! Sad sam četvrta godina na faksu i svakim danom uviđam koliko još moram učiti i koliko su super ljudi koji rade ovaj posao i koji me okružuju. A i vjerujem da ti stvari dolaze kada si spreman za njih i u tom duhu – strpljivo, i sa sobom i s novim angažmanima. Sve u svoje vrijeme!
Za kraj, prebacite se u poziciju PR-a filma i pozovite publiku u kino u jednoj rečenici.
Molim vas, dođite i uživajte!
