Zovite ih supergrupom ili kolektivom – kako god, Army Of The Pharaohs snimili su još jedan odličan album za ljubitelje nezavisnog tvrdog underground hip hopa
Čak i najveći kritičari komercijalnog repanja ne mogu tvrditi da je hip hop mrtav – možda u prvom planu više nije ono što je bilo nekada, a kako bi i moglo biti kada se vremena i sve ono što dolazi s time (ljudi, trendovi, zvukovi, ukusi, ideje...) mijenjaju. No to ne znači da u jednom paralelnom indie svijetu stvari ne ostaju iste i prilično primamljive za sve koji se žele malo odmoriti od šprance u koju je zapala većina komercijalne produkcije od New Yorka do Los Angelesa, preko neizbježne Atlante pa poslušati nešto što zvuči nostalgično, u najboljem smislu te riječi.
Drugim riječima, 'hednoderi' svih zemalja, ujedinite se! Novi album nezavisnih ikona Army Of The Pharaohs, kolektiva sačinjenog od sjajnih underground talenata, naoružanih je sjajnim, klasičnim i maaaassssnim 'head-nodding' break-beatovima kakve je danas teško susresti igdje (posebno na vrhovima top ljestvica), plus što je posao MC-ja također dovoljno nametljiv i snažan, kako i treba biti, s nekim vrlo poznatim imenima u klasičnom modu opće ofenzive rimovanja.
Army Of The Pharaohs, znani i po kratici A.O.T.P., zapravo su kolektiv, hip hop supergrupa sastavljena od nekoliko ikona nezavisne scene, s MC-jem Vinniejem Pazom na čelu, osnivačem najpoznatijim po djelovanju u jednako sjajnim Jedi Mind Tricks, a na koje zvukom i pristupom A.O.T.P. itekako sliče. Što je u svakom pogledu još jedan element preporuke. Pazova ideja bila je oformiti supergrupu koja će ujediniti najjača imena undergrounda istočne obale, a na ovom, njihovom trećem studijskom albumu to su, osim njega, Outerspace Reef the Lost Cauze Des Devious, Demoz, Doap Nixon, Jus Allah, King Magnetic, King Syze, Apathy, Celph Titled, Esoteric, Block McCloud i Journalist
Pitate se kako je ta vojska uspjela stati na jedan LP i ispeglati stilove? S lakoćom, jer sve zvuči itekako kompaktno, uglavnom temeljeno na standardnim battle rimama, uz pokoju mrvicu storytellinga (genijalna 'Suicide Girl', možda najbolja stvar u masi, smještena gotovo na sam kraj).
Poslušajte samo neke najbolje primjere s albuma – već sam ulaz s 'Agony Fire' postavi visoke standarde, s dominantnim Pazom u prvoj strofi, no i ostatak prisutnih, od Planetaryja i Apathyja do razvikanog Celph Titleda, osiguravaju čvrsti udarac prvog 'reprezentinga', a takav intenzitet razara sve pred sobom i kroz naslove kao što su 'Prisoner', 'Godzilla', 'Dead Shall Rise', 'Burn You Alive', 'The Ultimatum'...
'The Unholy Terror' neće promijeniti svijet, ni glazbe ni bilo koji drugi, ali će vam dobrano razgibati vratove. A to je itekako vrijedno svake pohvale.
Ocjena: 8/10
Izdavač: Babygrande / Enemy Soil