O da, a već je tada, 2000. godine, bilo jasno da je Ludacris novi talent za novi milenij; friški glas i svježi stil, veseljak s mikrofonom pred kojim su svijetla budućnost, puno love i hrpetina nagrada iako mu tada, ruku na srce, previše ljudi baš i nije predviđalo da će postati jedan od najpopularnijih i najzanimljivijih repera današnjice.

Neizmjerno talentiran i instantno prepoznatljiv, Luda je jedan od onih MC-ja kojem poklonite svoje rašireno uho čim zine budući da nikada nije tek dio zvučne slike stopljene s podlogama, kao što je slučaj s (pre)velikim brojem njegovih kolega, i pri tome je također sreća to što su mu tekstovi manje-više sjajni, pa ste pri tom širenju uha rijetko razočarani onime što čujete.

Kao što nitko ne može biti razočaran novim albumom, šestim po redu i prvim nakon 'Release Therapy' iz 2006, albumom za koji je teren dobrano pripremio mixtapeom 'The Preview', njegovom prvom suradnjom s popularnim DJ Dramom, a s kojim je snimio i kontroverznu 'Politics (Obama Is Here)'. U njoj je Busha nazvao mentalno hendikepiranom osobom (da, znam, pitate se što je tu kontroverzno, ali eto...), istodobno se sprdajući s McCainom i Hillary 'irrelevant bitch' Clinton. Reakcija na ovu političku bombu bila je toliko snažna da je reagirao čak i glasnogovornik samog Obame dovevši Ludacrisa preko TV vijesti u svaki američki dom – to ipak nije bilo dovoljno da se 'Theater Of The Mind' proda više od Kanye Westa, ali danas ionako nitko ne kupuje glazbu pa nije čudno to što je West svoju frišku robu prodao upola manje nego prošlu, baš kao što Ludacris nije uspio razdilati ni 300.000 komada.

Skandala vezanog uz 'Politics (Obama Is Here)' autor se prisjeća i na ovom albumu, u briljantnoj 'Last Of A Dying Breed' (s također izvrsnim gostovanjem Lil Waynea), no premda ova stvar energijom i porukom iskače iz gomile, ostatak je također jako, jako dobar i pristojno šaren – od južnjačkog gangsteraja preko R&B baladerije i striptiz fešte do sirovih njujorških uličnih vinjeta.

Primjerice, zlokobni screw 'Wish You Would' savršeno ga sparuje s T. I.-jem, baš kao što istim, modernim i mutnim dirty south vodama plovi 'Southern Gangsta', čiji naslov govori sve (a još više govori to da na stvari gostuju Rick Ross, Playaz Circle i Ving Rhames!). Stilski i poetski posve drugačije jesu pjesme koje se klanjaju naslijeđu žanra te posuđuju zvučnu estetiku nekih drugih američkih regija, kao što su 'I Do It For Hip Hop' (feat. Nas i Jay-Z) ili 'MVP', suradnja s jednim i jedinim DJ Premierom, koji i dalje zvuči isto kao i prije 15 godina (i nitko se nema razloga buniti zbog toga).

No Atlanta je i dalje Hotlanta, a Ludacris i dalje zna što radi – ma koliko Istok i Zapad cmizdrili zbog toga i ma koliko hejteri odbijali shvatiti suprotno.

Ocjena: 8/10