Kada je počela nova sezona serijala 'Tri, dva, jedan - kuhaj!' napisala sam da je riječ o dosadnom i jeftinom TV-kuharskom kiču jer mi je emisija doista tako izgledala i, ruku na srce, tako je izgledala do samoga kraja. Neki naročiti trud za osvježavanjem temeljnih postavki serijala nije se primjećivao - i dalje je sve izgledalo kao da siroti natjecatelji kuhaju u kakvom mračnom izložbenom salonu kuhinja iz osamdesetih (s iznimkom nešto modernije tehnologije), i dalje je cijelu priču opterećivala užasno naporna i neprekidna pozadinska glazba (od koje inače boluju gotovo svi RTL-ovi showovi i redovito me inspiriraju na to da apeliram na ZAMP da im iz čisto higijenskih razloga ZABRANI uptrebu svih mogućih pop-hitova koji kruže eterom) i i dalje se povremeno stjecao dojam da se kandidatima bespotrebno otežavaju zadaci samo zato da bi se stvorila napetost i stres (uz koju se opet može puštati dramatična glazba).

No ovome se serijalu, međutim, u ovoj sezoni dogodilo nešto neočekivano. Usprkos svim zamjerkama, usprkos svem treštanju jeftine mjuze i usprkos kuhinji koja izgleda kao da je od kartona, emisija je postala zabavna. Zvuči gotovo kao čudo vrijedno kanonizacije ili kao bizarna slučajnost, ali zapravo nije. Ovom se serijalu, naime, dogodila postava kandidata, žirija i voditeljice koja je zbog kompatibilnih i zabavnih ličnosti - jednostavno kliknula. Takve situacije - kada iskričavost kandidata, voditeljice i članova žirija adutira sve ostale faktore, pa čak i nadahne ostatak ekipe da se s njima razigraju - izuzetno su rijetke, ali su moguće. Zahvaljujući dvama Tomislavima i Željki u žiriju, supersimpatičnoj Doris (ona me možda od vih najviše iznenadila) te izvrsno raspoloženim natjecateljima, atmosfera na natjecanju ubrzo je postala nalik atmosferi u kakvoj sitcom obitelji - ljudi su se zezali i dobroćudno svađali, Špiček je natjecatejlima krao čokoladu pa je klopao s ekipom, bilo je preko nekoliko urnebesnih gubi-se-iz-moje-kuhinje situacija, a svejedno smo dobili emisiju u kojoj se kuhalo, razgovaralo o kuhanju, hrani i vještinama njezina pripremanja, dok su osobni odnosi tu bili ZAČIN, a ne trash. Povrh svega toga, kandidati su djelovali iskreno i minimalno manipulirano.

Odličan je primjer bilo i sinoćnje finale, u kojemu je pobjedu zasluženo, ali tijesno ostvario Tomislav Pavlović, ali u kojem su i preostale dvije kandidatkinje, Anja i Martina, ostavile dušu na štednjaku. Tema večeri bio je fazan, s kojim baš nitko od kandidata nije znao točno što bi i nitko se nije baš najsjajnije snašao, ali je svatko jelu pristupio u skladu s vlastitom ličnošću - Martina ziheraški i klasičarski (što ju je stajalo ispadanja iz superfinala), Anja kreativno (što je imalo svoje prednosti i mane), a Tomislav nekom kombinacijom ta dva pristupa. O pobjedniku je, međutim, odlučilo pripremanje jelovnika od tri slijeda, u čemu je Tomislav bio uspješniji jer je Anja zaglavila na pripremanju hlapa.

Svi su se u međuvremenu odlično zabavljali, tjerali Doris da im rezucka namirnice ili se tornja od njihova štednjaka, produkcijska je ekipa na ekran ispisivala njihove najbolje provale u letu, Špiček ses žalio da ga Anja zbog nečega ignorira, Martina je prijetila da će izloviti sve fazane u regiji i tako... do finala su svi došli kompetitivno, ali sa snažnim osjećajem zajedničkog cilja.

Mnoge zamjerke koje sam imala ovome showu i dalje stoje. Kao što rekoh u početnom odlomku, neprekidno redanje playliste iz pakla povremeno me toliko iritira da poželim ugasiti ton, izložbeni salon i dalje je turoban i jadan, zadaci koji put suludi, ali RTL-u se doista ovaj put posrećilo s ekipom. Ako za to postoji bilo kakav razlog, tj. ako postoji išta čime se takvo što opet može isplanirati, od srca bih im preporučila da to ponove i za sljedeću sezonu. Isti žiri i voditeljica svakako bi bili dobar početak, nekakvo razigravanje atmosfere također, a dok se sve ostalo ponovno ne posloži, možda bi bilo zgodno potražiti i novoga sponzora za opremanje kuhinja.

I da. Ohladite malo s tim pjesmuljcima u pozadini, niste Hit meseca