TKO/ŠTO/KAKO/KADA Iako su dosta dugo vremena figurirali kao svojevrsni endem – rock bend bez gitare (i to čak alter-rock po nekim kritičarima!), Keane je već odavno čisti pop bend, doduše i dalje bez gitare, no taj je detalj u pop glazbi ipak manje važan. U međuvremenu su postali kvartet nakon priključenja basista Jesseea Quina, tako da sad barem imaju ritam sekciju po p. s.-u. I to bi bilo to što se tiče promjena, usprkos četverogodišnjoj pauzi od prethodnog studijskog albuma, 'Perfect Symmetry' iz 2008. (naravno, ako ne brojimo šarmantan preklanjski mini album 'Night Train'), jer Keane nisu skloni mijenjanju svoje dobitne formule, iako je iz albuma u album konstantno rafiniraju i usavršavaju. Dakle, ponovo nam ovdje nude kolekciju većinom strahovito melodioznih i elegantnih, povremeno intenzivnih, ponekad čak i mrvicu nostalgičnih (kao u sjajnoj 'Sovereign Light Cafe', centralnoj stvari albuma) energičnim pianom glavnog autora Tima Ricea-Oxleyja i suverenim vokalom Toma Chaplina pop pjesama s diskretnim i udaljenim prizvukom electro popa 80-ih koji su u priču uveli na prethodnom albumu. Čak i kad su grandiozni, a često jesu, i dalje su nepretenciozni, za razliku od recimo zvučnih srodnika Coldplaya koji ne zanima ništa ispod globalne dominacije, Keane su pop bend sa stadionskim potencijalom koji im očito nije najvažnija stvar na svijetu – ako se dogodi, dogodi – a dogodit će se već možda nakon ovog albuma.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG
Kao i uvijek na njihovim albumima, negdje oko sredine značajno uspore priču i ubace nekoliko sporijih, ali ništa manje uvjerljivih stvari, prije konačnog krešenda. Uglavnom, većina pjesama savršeno precizno pogađa metu.
NAJBOLJE STVARI
Osim spomenute 'Sovereign Light Cafe' i sjajna 'In Your Own Time', pa singlovi 'Silenced By The Night' i 'Disconnected' zatim 'You Are Young', 'Neon River' i tu ni približno nije kraj.
DAKLE
U vrijeme kad inteligentne pop glazbe strahovito nedostaje, Keane, ovako pametni, šarmantni i zaigrani dođu kao suho zlato.

OCJENA: 9/10
DATUM IZLASKA: 7. svibnja.
IZDAVAČ: ISLAND/UNIVERSAL MUSIC

TKO/ŠTO/KAKO/KADA I sjajni Richard Hawley svoj je zanat malo pomalo na šest studijskih albuma (od kojih dva skoro pa remek-djela, 'Coles Corner' iz 2005. i posljednji, 'Truelove's Gutter' iz 2009. godine) dotjerao do savršenstva, a taj se zanat sastoji od danas raritetnog zadimljenog, atmosferičnog, orkestriranog crooneraja 50-ih s blagim indie twistom. Nitko se normalan ne bi bunio da je svoju muzu muzao na još šest identičnih albuma, no hrabri Richard (lavljeg srca moglo bi se reći…) ipak se odlučio na zaokret, i to radikalan. I eto sad glasnih, distorziranih, psihodeličnih gitara i mračnog, prljavog indie bluza, u kojem je iskusni Hawley (gotovo dva desetljeća karijere, najprije u zaboravljenim Longpigsima, zatim kratko u Pulpu, pa otpočetka milenija solo…) zaplivao kao riba u vodi.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG
Iako je makeover sasvim uspio, bolji dio albuma ipak čine one stvari u kojim sliči na starog sebe, a tih ipak ne manjka.
NAJBOLJE STVARI
'Don't Stare At The Sun', 'Seek It', 'Time Will Bring You Winter', 'She Brings The Sunlight'…
DAKLE
Prolazni eksperiment ili trajnija orijentacija, Richard Hawley u svakom slučaju i dalje zaslužuje puno veću pažnju od one koju dobiva.

OCJENA: 8/10
DATUM IZLASKA: 7. svibnja
IZDAVAČ: MUTE/PARLOPHONE/DALLAS

DAMON ALBARN – DR DEE

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Autentični renesansni tip brtipopa, neumorni skakač po žanrovima i kontinentima, nakon Blura, Gorillaza, The Good, The Bad & The Queena i čega sve ne (u ožujku mu je primjerice izašao album banda 'Rocket Juice & The Moon' koji čini s Flea-om iz Peppersa i starim suradnikom Tonyem Allenom), konačno je objavio album pod vlastitim imenom. Ali ne bilo kakav – radi se o soundtracku opere o matematičaru i astronomu iz 16. stoljeća Johnu Deeu, lani izvedene u Manchesteru uz vrlo povoljne kritike. No u prelasku s pozornice u CD plejer, 'Dr Dee' je ostao prilično izgubljen u prijevodu. Možda je stvar na sceni i zanimljiva, ali ovako 'na suho' je dosadna i prilično iritantna. Radi se o pokušaju oživljavanja staroengleske pastoralne glazbe (lutnja, harfa, čembalo, ptičice…) s kombinacijom lijenih Albarnovih vokala, vilinskih ženskih glasova i macho bas-baritona, ali sve apstraktno, podigrano, operirano od melodije i očito u funkciji priče koja se ovdje teško može razaznati.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG
Visok, 'onog drugog' više...
NAJBOLJE STVARI
Eventualno 'Apple Carts' i 'Marvellous Dream'.
DAKLE
Albarn je upravo iskazao interes za zajednički projekt sa svojim nekadašnjim neprijateljem br. 1, Noelom Gallagherom, a u usporedbi s ovim, to u startu zvuči kao remek-djelo.

OCJENA: 3/10
DATUM IZLASKA: 7. svibnja
IZDAVAČ: PARLOPHONE/DALLAS