Koncert Lambchopa, koji su u Zagrebu jučer nastupili treći put, specifičan je po mnogočemu. Naime, bend predvođen genijalnim kantauturom Kurtom Wagnerom odlučio je u Zagrebu u cijelosti odsvirati svoj album 'Is a Woman', koji mnogi

glazbeni kritičari proglašavaju njihovim najboljim albumom, naravno uz neponovljivi 'Nixon'.

'Is a Woman' vrlo je specifična kolekcija pjesama. Sve pjesme s tog albuma nastale su tijekom jednog ljeta u dvorištu Wagnerove kuće nedugo nakon što je odustao od dugogodišnje karijere u postavljanju keramičkih pločica te se, i to nakon što je Lambchop već imao niz uspješnih albuma i turneja, odlučio u potpunosti posvetiti glazbi.

Kao posljedica tih okolnosti, ali i Wagnerova izvanrednog talenta, 'Is a Woman' krajnje je introvertan i emotivan album, na kojem glavnu ulogu ima klavir. Koliko je tih i suzdržan, koliko se bavi naizgled trivijalnim svakodnevnim temama, toliko višekratno slušanje otkriva brojne slojeve glazbenog kolorita kojim Lambchop od naoko jednostavnih pjesama proizvodi prave male alternativne simfonije.

U skladu s činjenicom da je Lambchop u mnogočemu poseban bend, i jučerašnji koncert bio je vrlo specifičan, počevši od činjenice da je počeo sa samo deset minuta zakašnjenja, oko 20:40.

Iako je bend dočekan pljeskom, u Kinu SC zavladala je grobna tišina i prije nego što je Wagner odsvirao prvu notu na svojoj gitari. Prva pjesma s albuma, 'The Daily Growl', odsvirana je sa stanovitom zadrškom, ali kad su utihnuli i posljednji taktovi, Kinom SC prolomio se gromoglasan pljesak, a dotad nervozni Wagner trijumfalno je podigao stisnutu šaku u zrak i tada je bilo potpuno jasno da ćemo svjedočiti još jednom spektaklu u režiji Lambchopa.

Ozvučenje u Kinu SC bilo je gotovo savršeno, a odlično raspoloženi Wagner i fantastični Lambchopov pijanist Tony Crowe, uz podršku dobro usviranog ostatka benda, proveli su publiku kroz sve ljepote albuma 'Is a Woman' s nevjerojatnom lakoćom. Pri tome su sve pjesme odsvirane u koncertnim aranžmanima, tako da su čak i vrlo dobro poznavatelji Lambchopa mogli uživati u nešto drukčijim izvedbama svojih najdražih pjesama.

Nakon što su, praćeni silovitim aplauzom oduševljene publike, odsvirali posljednje taktove završne 'Is a Woman', Kurt Wagner samo je skromno slegnuo ramenima i zapitao se: 'A što sad?' Na svu sreću, radilo se o retoričkom pitanju na koje je odgovor dao sam Wagner, pojasnivši da će do kraja koncerta odsvirati još nekoliko 'kickass' pjesama s kojima su tijekom godina zatvarali koncerte širom svijeta.

Uslijedio je 'bis' od oko sat vremena u kojem su Wanger i ekipa odsvirali neke od svojih najboljih pjesama; dramatičnu 'The decline of country and western civilisation', plesnu 'Gusher', euforičnu 'Up with people' i čuvenu obradu 'This corrosion', koja je prisutne ostavila bez daha.

Za sam kraj odsvirali su dvije pjesme s novog albuma 'OH (Ohio)' te laganu i emocijama nabijenu 'Puppy and the leaf', pjesmu s kojom često zatvaraju koncerte.

Wagner je, vidno ganut euforijom koju su izazvali u Zagrebu, publiku u ime cijelog benda pozvao u svoj rodni Nashville te se zahvalio svima onima u Zagrebu i Hrvatskoj koji se sjećaju što su i tko su Lambchop.

I upravo u tome se očituje sva veličina Kurta Wagnera i njegovog fascinantnog benda. Naime, Wagner je talentiraniji autor (i pjesnik) ne samo od svojih kolega iz mainstreama, nego i od većine samoproklamiranih indie proroka, a Lambchop je, unatoč dugogodišnjoj karijeri i nizu sjajnih albuma, i dalje itekako podcijenjen bend. Svi oni koji su ih imali privilegiju slušati jučer (i prije šest godina) u SC-u znaju da je to istina, a oni koji nisu, neka isprave pogrešku sljedeći put kad nas posjeti jedan od najboljih bendova na svijetu.