Televizijske kuće - pogotovo ona javna, na Prisavlju - odavno su zaključile da je četvrtak navečer baš ono vrijeme kada se građani Republike Hrvatske vole okupiti oko svojih aparata i čupati kosu zbog politike, zato je i dobar dio informativnih magazina, kolaža, kontakt-emisija i inih izdanaka takvoga programa uvijek volio boraviti u tom dijelu TV-rasporeda. S iznimkom RTL-a, koji bi od šprance vodoravnog programiranja rasporeda odustao valjda jedino pod terorističkom prijetnjom, i Nova i HTV četvrtkom nam već dugo vole servirati svoje 'Provjereno', 'Dossiere' i ine labirinte.

No kao što jednom reče Woody Allen, život ne imitira umjetnost, nego lošu televiziju, tako je i sinoć domaćim televizijama uobičajeni sadržaj sletio na tanjur kao naručen, u obliku turbulentnih zbivanja na Markovu trgu. Nisu ga čak ni morali pripremati. Samo su svoju vojsku reportera koji izvješćuju s lica mjesta poslali da ovaj put stoje pred zgradama pred kojima se fakat nešto i zbivalo.

Svi znamo što je bilo - ako nitko drugi, moje su kolege iz drugih rubrika na ovome portalu iscrpno izvijestile o događajima u kojima su braniteljski prosvjednici iz Savske 66 jučer došli na Markov trg ko fol zato da bi podržali prosvjed radnika Imunološkog zavoda, a onda ostali tamo i nakon prosvjeda, pod suncobranima zahtijevajući sastanak s premijerom. Do navečer se situacija zaoštrila, policija je prvo blokirala Markov trg, zatim počela upozoravati prosvjednike da se do 22 moraju maknuti s Trga, ovi su, kao Quasimodo u 'Zvonaru crkve Notre Dame', zatražili utočište u crkvi sv. Marka, popovi su im otvorili inače vječito zaključana vrata ove legendarne zagrebačke crkve i tako. Da nije jezivo tužno i užasno ružno, čovjek bi sve to još i mogao nazvati cirkusom. Ali jest tužno i ružno pa nećemo.

Ono što se, međutim, bez grižnje savjesti može nazvati cirkusom jest upravo ono izvješćivanje o cijelom događaju koje je spomenuto na početku ovoga teksta. HRT na svojem četvrtom televizijskom programu, a RTL i Nova u svojim ponekad redovnim, a ponekad izvanrednim javljanjima s terena cijelom su događaju pristupili tako da je Rašomon prema njima ispao mala beba. Pritom čak i ne mislim toliko na različita viđenja događaja, koliko na različitu interpretaciju onoga što je pojedina televizijska kuća smatrala poštenim novinarskim izvješćivanjem.

N1 je s prosvjeda izvješćivao vrlo profesionalno i distancirano, kao da govore o nemirima u Buenos Airesu (po mogućnosti tamo negdje 1973.), ali barem nije bilo dojma da je novinara ponijela histerija trenutka, što se nikako nije moglo reći za Andriju Jarka na Novoj TV, koji je, kao i uvijek kada ga se pošalje na izvješćivanje s događaja uživo, izgubio ionako manjkav dar artikuliranog govora te se počeo izražavati rečenicama zbog kakvih je u nekim krugovima postao poznat kao Andrija Krnjarak. Zamjetno je bilo i to da je gos'n Krnjarak uglavnom razgovarao s predstavnicima branitelja, gotovo potpuno zanemarujući drugu stranu, pa je priča iz njegovih izvješća na kraju više-manje zvučala kao: branitelji pate, a premijeru puca prsluk na utrkama Red Bulla u Rovinju.

Nešto bolje, premda bi pridjev 'dobro' bilo kolosalno pretjerivanje, snašao se Petar Vlahov na četvrtom programu Katedrale Duha, pri čemu je Pero Suludero uspijevao koliko-toliko održati ravnotežu razgovora s obje strane, ali je s darom govora parirao Krnjarku s NoveTV, izgovarajući rečenice poput: 'Izbila je svađa s policijom, a zatim i pjesma'.

RTL-ovci su uglavnom bili korektni, osim što su izgledali tako prestrašeni da bi čovjek pomislio da izvješćuju s prve bojne linije u Vukovaru 1991., a u slučaju tri zadnje spomenute televizije zanimljivo je bilo i zamijetiti kako su se svako malo čudili ko pura dreku što im povremeno puca veza, signal, ton ili slika, iako su prije toga svi bili spomenuli neko 'policijsko vozilo koje može ometati signale digitalnih komunikacijskih uređaja'.

Uglavnom, domaće su televizije sinoćnja zbivanja izvrsno iskoristile za to da jedan zastrašujući, zabrinjavajući, frustrirajući i za mnoge građane Hrvatske na različite načine traumatičan događaj prikažu kao tabloidsku senzaciju, S takvim je pristupom nastavljeno i danas, kada su svi potegnuli i manevar 'kucamo na vrata zaboravljenih asova', telefonski za mišljenje ispitujući bivše predsjednike države. Doduše, sve nas je razgalilo onih nekoliko minuta kada su uspjeli uhvatiti Karamarka jer smo saznali da gos'n Marko smatra kako svi građani Republike Hrvatske nisu jednaki pred zakonom. U tom mi je smislu drago da su televizionari bili na mjestu događaja. To je, naime, informacija koja doista važna za interes javnosti.

Iskreno se nadam da do današnje večeri više nijedna domaća televizija neće imati o čemu izvještavati s Markova trga, Savske 66 ili bilo koje zagrebačke ulice, ili da barem neće izvješćivati ni o čemu nasilnom, opasnom ni bolesnom. Nada mi je slabašna jer dok ovo pišem, na HRT-u se i dalje vrte snimke sukoba policije s prosvjednicima, a svaki 'faktor' na domaćoj javnoj sceni iznosi svoje viđenje situacije. Osim crkve. Oni su samo iznijeli mišljenje o tome da se nadaju kako neće biti kršenja Vatikanskih ugovora. A sve ostalo - Dominus vobiscum, braćo. Mi imamo drugog posla. TV-reporteri nas ionako ništa pod milim bogom nisu pitali.