Ova svojevrsna kolekcija najvećih hitova uživo, osim Belanove autorske supremacije, pokazuje da je jedan od rijetkih autora na ovim prostorima koji je stvarao hitove i evergrine kroz tri desetljeća
S odabranim snimcima s dva koncerta održana 2008. u zagrebačkoj Tvornici, dvostruki live CD 'Rijeka snova' priča je o trijumfu izvanserijskoga kantautorskog umijeća Nene Belana, ali i o vrhunskoj live izvedbi Fiumensa koji su savršeno zamijenili Đavole 'in the mix'. Naime, Olja Dešić na basu, Vedran Križan na klavijaturama i Leo Rumora na bubnjevima, kao Fiumensi pokazali su onu instrumentalističku narav kojom su autorske ideje Nene Belana najemotivnije stigle do auditorija Tvornice.
Definitivno, 27 pjesama na albumu, podijeljenih na dva diska (Fiesta i Balade) pokazuje da je cijeli bend svirao do posljednjeg daha.
Ova svojevrsna kolekcija najvećih hitova uživo, osim Belanove autorske supremacije, pokazuje da je jedan od rijetkih autora na ovim prostorima koji je stvarao hitove i evergrine kroz tri desetljeća. Biti broj 1 na svjetskim top ljestvicama i u svijetu je raritet, a posljednji poznati primjer je skupina Blondie. Ako pratimo tijek uspješnica nekog kantautora, onda ćemo se prijetiti grupe Them i Vana Morrissona ili trija Police i Stinga.
Kod nas čvrsto mjesto u vrhu hrvatske popularne glazbe pripada Neni Belanu. Od 'Stojin na kantunu' i 'Dugog toplog ljeta' osamdesetih, preko 'Sunčanog dana' i 'Ponoćnih zvona' devedestih, do 'Kavanne' i 'Rijeke snova' u recentnom desetljeću Belan je sijao hitove i žeo nakonost publike, ali i kritike. Nije nevažan podatak da je 'Rijeka snova' bila najslušanija pjesma na hrvatskim radijskim postajama u 2008. godini.
Dio publike koja je bila u Tvornici nije bilo ni rođeno kad su Đavoli žarili i palili negdašnjom pop rock scenom, a bilo je i onih koji su bili u povojima kad je Neno Belan uronio u solo vode.
Njegov prvi live album podijeljen na žešću i umjereniju stranu pokazuje na koji način se njegove studijske pop majstorije transformirale u emotivni upaljač za posjetitelje nastupa. Publika pjeva od početka do kraja nastupa, a ni s jednom pjesmom odnos Belana i publike nije upao u kolotečinu. Gosti kao što su Dino Dvornik, Žan Jakopač ili Massimo Savić, ali i duhačka sekcija (Jakša Kriletić, ex-Jinx, na saksofonu, Boris Mohorić iz Gustafa na trubi) te Marijan Ban koji se javio putem telefona onaj je završni sloj koji albumu osigurava prepoznatljivost.
Ali ne samo to. Pozdrav Facebook frendovima, umetanje Osibisinog hita 'Sunshine day' u 'Sunčan dan', kao i podsjećanje na ekspresivnost Dina Dvornika u jednome od njegovih posljednjih zabilježenih nastupa, ako ne i posljednjem, u duetu 'Ella Ee' svakako daju ovom albumu onu dodanu vrijednost koja mu osigurava mjesto u obaveznoj diskografskoj lektiri s ovih prostora. Stoga nije pretjerano zaključiti kako 'Tvornica snova' na spektakularan način zaključuje 25 godina Belanovih đavolija na hrvatskoj pop sceni.
Ocjena: 9 / 10
Izdavač: Dallas Records