Vaš bend je na sceni već 20 godina, što je po vama recept za uspjeh?
Mislim da je razlog dvojak, s jedne strane je upornost, a s druge individualno zadovoljstvo koje proizlazi iz naše potrebe za kreativnim izražavanjem. U prilog nam ide i činjenica da smo od početka u istoj postavi.

Koji nastup ćete zauvijek pamtiti i po čemu?
Ne mogu izdvojiti samo jedan. Ima puno mjesta i nastupa koje ću pamtiti zbog raznih stvari. Evo, na primjer, prvo mi pada na pamet svirka u Tromsu, jednom od najsjevernijih gradova u Norveškoj, gdje je publika bila, sasvim suprotno očekivanjima, iznimno topla i vesela, zatim nastup u Beču ispred REM-a, koji je zamalo otkazan jer su kasnili neki od njihovih kamiona s opremom. Sjećam se prizora dvadesetak tisuća ljudi u Schönbrunnu i osjećaja sviranja pred tolikim brojem ljudi… Bilo je puno odličnih malih svirki, meni su takve ipak najdraže, to je sama bit rock and rolla. Mali klub, publika ispred tebe. Bez poze i muljanja.

The Bambi Molesters

Kakvi su planovi benda, što trenutačno radite?
U poslu smo oko organizacije Sonic Bullets Festivala, koji će se održati 5. prosinca u Tvornici. Riječ je o festivalu kojim ćemo proslaviti dvadeset godina benda i okupiti izvođače s kojima smo dosad surađivali, a neizbježan su izbor za dobar tulum. B & the Bops, My Buddy Moose, The Flaming Sideburns i Chris Eckman – jako nas veseli dijeliti pozornicu sa svima njima.

The Bambi Molestersi su poznati i izvan granica naše zemlje. Je li vas taj uspjeh promijenio?
Ne u nekoj velikoj mjeri, osim što nam je pokazao da granice za ono što radiš postoje samo u glavi. U pristupu glazbi i publici postali smo otvoreniji zato što smo se uvjerili da jednako dobro funkcioniramo u raznim situacijama i zemljama. Svijet je postao veće mjesto.

Što se sad događa s projektom The Strange koji ste pokrenuli s Chrisom Eckmanom iz The Walkaboutsa?
Nedavno smo razgovarali s Chrisom o nastavku rada u okviru benda The Strange. U Tvornici ćemo sigurno svirati i stvari s albuma Nights of Forgotten Films. Chris je u posljednje vrijeme dosta vremena provodio u Africi, surađujući s bendom Tamikrest, a za Glitterhouse je pokrenuo i podetiketu Glitterbeat, koja objavljuje afričke izvođače. Nadam se da ćemo u budućnosti svi zajedno pronaći vremena za još koji album The Strange.

350837,350986,350845,350842Kako uspijevate uskladiti posao profesorice u srednjoj školi, bend i obiteljske obveze?
Na poslu u školi sam relativno nova, budući da sam desetak godina radila kao književni prevoditelj. Nadam se nastaviti i s time. Hmm, pa, naporno je. S jedne strane je super jer ne ovisiš isključivo o bendu, a s druge strane, i fizički i mentalno je naporno. Što se tiče obitelji, imamo sreće jer imamo pomoć i podršku baka, djedova i teta. Bez njih ništa od rock and rolla (smijeh).

Zapitkuju li vas učenici o The Bambi Molestersima?
Ne previše, tu i tamo iskrsne koje pitanje. Kontekst u kojem se susrećemo je drukčiji, pa je to onda nekako u drugom planu. Raspitivali su se malo više kad je 'Chaotica' izašla u jednoj od epizoda serije 'Breaking Bad', budući da su neki od njih fanovi serije, pa im je to bilo zanimljivo.

Može li se kod nas živjeti samo od glazbe?
Meni se ne čini da je to moguće bez većih kompromisa. Bojim se da mi kao bend nismo spremni na to, iako bi bilo super raditi samo to.

Pratite li sisačku glazbenu scenu? Što biste savjetovali nekom mladom bendu?
Tu i tamo odem na koju svirku, a da nije naša. Čini mi se da u Sisku ima sve više mladih bendova i to je super. Nemam neki poseban savjet, osim da vjeruju u to što rade, ne odustaju zbog nekih bezveznih razloga i da budu iskreni. Da, neka paze s kim potpisuju diskografski ugovor i što u njemu piše. I da ne padaju na priče da se nešto 'radi tako zato što se oduvijek tako radi'.

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima?
Promijenila se tehnologija, količina informacija i njihova dostupnost, što je s jedne strane super, a s druge jako zbunjujuće. Promijenila se brzina i razina koncentracije, a zbog dostupnosti svega i u svako doba, mislim da je nestalo određene revolucionarnosti u smislu stvaranja vlastitog mišljenja, nekakvog individualnog inata i osviještenosti u pogledu stvarnosti. Osim toga, vjerujem da se tinejdžeri danas ne razlikuju puno od tinejdžera u bilo kojem vremenu. Oduvijek ih zanima dobra zabava.

Kakvu ste glazbu tada slušali?
Grunge i indie bili su u punom zamahu početkom devedesetih, ali punk-rock je bio moj prvi odabir. U jednom trenutku sam počela slušati glazbu retroaktivno, znači od sedamdesetih unatrag, a kad sam se pridružila Bambi Molestersima, sa sedamnaest godina, oduševila me jednostavnost glazbe s početka šezdesetih, garage i surf zvuk. I to je bilo to.

Kako ste vi izgledali kao tinejdžerica? Jeste li eksperimentirali sa stilovima?
Punk je kao vizualni stil jako zanimljiv i raznolik tako da mi je to pružalo dosta velik manevarski prostor. Što se tiče eksperimenata, nisam ih doživljavala kao takve, početkom devedesetih već je i samo preživljavanje bilo svojevrstan eksperiment.