Na komemoraciji okupio se impozantan dio kulturno-umjetničke kreme Hrvatske. U prvom redu na komemoraciji sjela je obitelj preminulog Dedića: udovica Gabi, sin Matija, kći Sandra i njezin suprug, pjevač Alen Slavica. Uz njih je bio kritičar, pisac i Arsenov veliki prijatelj Igor Mandić sa suprugom Slavicom .

U Hrvatski glazbeni zavod na komemoraciju pokojnom prijatelju došli su i Gibonni, Jasna Zlokić, Zoran Predin sa suprugom, Radojka Šverko, Marko Tolja, Amira Medunjanin, Jasna Bilušić, Ivanka Boljkovac, Predrag Matvejević, Lea Dekleva, Zlatan Stipišić Gibonni, Nikša Bratoš i mnogi drugi. Mandić je među prvima izrazio sućut Arsenovoj udovici Gabi, a za njegovim primjerom vrlo brzo poveo se i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

Komemoracija je započela čuvenom Arsenovom pjesmom 'Tvoje tijelo, moja kuća' koju je na klaviru izvela Lea Dekleva, a na kraju pjesme nije više mogla zadržati suze.

Prvi kratki govor održao je skladatelj Antun Tomislav Šaban, ujedno i glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja koji je rekao kako je 'Arsen najbolje štitio dignitet glazbe'.

'Svi mi glazbenici trebali bismo mu biti vječno zahvalni. I dok je gledao smrti u oči, stvarao je. Bio je najveći kojega smo ikad imali', rekao je Šaban.

Sljedeći je govorio pjesnik Jakša Fiamengo koji je kazao kako je Arsen Dedić ušao u srca svih onih koji su ga tamo primili: 'Ostao je do kraja sanjar, pregovarač između poezije i mase. Arsene, gdje god se sada nalazio, želimo da ti tamo bude lijepo.'

Potom je za mikrofon stupio kritičar i polemičar Igor Mandić koji je rekao kako nije želio danas govoriti jer se s Arsenom dogovorio da će pjevač i kantautor njemu pjevati na sprovodu.

'Svi svojataju Arsena. Umro je posljednji čovjek koji je mogao objediniti cijelu bivšu Jugoslaviju. Samo je on mogao ujediniti cijelu regiju što je njegova smrt i napravila. Bio je mrgud poput mene. Ponosio se srpskim porijeklom i hrvatskom domovinom i to su mu zamjerili, njegove korijene. Nije on bio nikakav ženski pjevač kako su ga vrijeđali godinama. Bio je filozof u haiku-formi. Njegovi stihovi su mudrost života', ustvrdio je Mandić.

'On je za nas bio glazbeni Tin Ujević. Ništa manje od toga. Arsen je sipao stihove iz rukava kao Jacques Prevert u Francuskoj. Svi koji su bili uniformirani išli su mu na živce. Kao što bi mu išli na živce svi oni koji danas pričaju o njemu u stilu 'moj Arsen je meni jednom rekao'. Trenutnoj boli, drugovi, nemojmo se dati. Ima vremena za plakati', nadahnuto je zaključio Mandić.

Igor Mandić sa suprugom Slavicom

Na komemoraciju je stigao i Arsenov prijatelj slovenski kantautor Zoran Predin sa suprugom

Potom se na pozornicu popeo glumac Rade Šerbedžija koji se od Arsena oprostio stihovima: 'Neka ne nosi ulica moje ime, dajte je nekom brodu. Neka nikad brod s tvojim imenom sidro ne spušta i neka plovi...'.

Za kraj komemoracije klapa Nostalgija iz Zagreba izvela je čuvenu Arsenovu pjesmu 'Dida moj'.

Brojni prijatelji, kolege i Arsenovi suradnici nakon komemoracije izrazli su sućut Gabi Novak i obitelji. Umorna Gabi rekla je  kako će nakon svega svoj mir na neko vrijeme potražiti u Arsenovoj rodnoj kući Šibeniku.

'Čuvat ću se, imam za koga!' rekla je svim zabrinutim prijateljima koji su joj htjeli stisnuti ruku i zagrliti je.