Prvi album nakon oslobađajuće presude – može li se R. Kelly s desetim studijskim LP-jem snaći u svijetu današnjeg R&B-ja?
Nikad ne znate što ćete dobiti od R. Kellyja. To je u neku ruku kompliment već u startu jer, sve dok nije dosadan i udobno zavaljen u jednom te istom prežvakavanju jednog te istog, ima šanse da vas iznenadi, ugodno ili neugodno. Recimo, na vrhuncu svoje kvalitete, tamo negdje u 'Fiesta'/'Best Of Both Worlds' fazi, savršeno je kombinirao svoju seksualnu ovisnost s dobrim beatovima, no opet, svako malo bi se rastopio po zvučnicima kao cmizdravi, povrijeđeni pimp, do te mjere da mu želite sačmaricom skratiti muke.
Ponekad jednostavno zna nasmijati, doslovno briljirati u lirskom i glazbenom apsurdu (ali i ludilu vokalne interpretacije), kao što je to učinio jednim potezom na epohalnom, uzduž i poprijeko parodiranom konceptualnom 'trash' masterpieceu, R&B operi 'Trapped In The Closet', proslavljenoj po nekim od najluđih komada storytellinga ikada stavljenih uz soundtrack za svilene plahte, čipku i svijećnjake.
'Untitled', album koji se trebao zvati '12 Play, 4th Quarter' i izići još prošle godine (ali je odgađan zbog suđenja i potom ponovno snimljen za ovu zimu), uspijeva u svojih 15 pjesama objediniti sve ove 'faze', pa uz malo romantike i plesnjaka manje-više govori o – pogađate – seksu. 'Seks mi je poput droge', pjeva Kelly u 'Get Low', jednoj od eksplicitnijih stvari albuma u kojoj slavi oralni seks te napominje i to kako uživa u ispijanju vaginalne tekućine, što bi se u svjetlu sadržaja kontroverznog videa s mokrenjem u usta 14-godišnjakinje i Chappelleove parodije 'I Piss On You' moglo protumačiti i malo drukčije, nezgodnije...
'Crazy Night' otvara cijelu priču na najbolji mogući način, kao najbolja stvar T-Paina i Akona koje oni nikada nisu snimili, savršeno ispolirani, briljantno producirani komadi glacijalno-digitalnog R&B-ja s mrvicom AutoTunea i prepoznatljivim, danas neopisivo popularnim 80's sintićima, ali i karipskim vokalima dvojca Rock City ('Crazy Night'). Kasnonoćna balada 'Echo' također je sjajno producirana i prokleto zarazna zahvaljujući tupavom, ali simpatičnom Kellyjevom jodlanju (!), kao i odlična 'Bangin' The Headbord', jedna od ponajboljih pjesama u zbirci, također nabijena u prvu polovicu.
Uz puno 'klasičnog' R&B materijala (uključujući i singl 'Number One' s Keri Hilson, u kojem majstor seks uspoređuje s pisanjem glazbenih hitova – bitno je da si na vrhu, uhm, top liste), tu su i 'ekshibicije' u rasponu od 4-to-the-floor electro-popa ('I Love The DJ'), preko 'Supaman High' (s gostovanjem OJ da Juicemana, uz Gucci Manea najiritantnijeg repera današnjice, kojeg unatoč tome iz nekog razloga ne možete prestati slušati), pa sve do čistog disco-housea 'Be My #2', čime je preduhitrio P Diddyja, koji za nagodinu sprema cijeli konceptualni house album!
Dotad, ostaje vam Kelly, koji se ni ovdje nije odupro 'ormarskom' ludilu, a ono je najizraženije u urnebesnim komadima kao što su 'Text Me', oda sextingu kojom poručuje djevojkama da mu šalju perverzna sranja SMS-om kao uvod u igre s vrućim voskom ili suluda, šest minuta duga 'epika' na zatvaranju, pjesma 'Pregnant', u kojoj s čak tri gosta (Tyrese, Robin Thicke i The-Dream) pjeva o tome kako - možete li temu naslutiti već iz naslova? - želi napumpati bajnu djevu.
Ocjena: 6/10
Izdavač: Jive